Nakon odluke o razlazu, bilo da je donijeta od strane jednog ili oba partnera, počinje da se mijenja svakodnevica porodičnog života. Porodični sistem kakav je prethodno postojao u glavama članova porodice se raspada, svako od članova porodice počinje da razvija novu priču, na osnovu prethodnog zajedničkog iskustva. Ove priče uključuju i zajedničke i pojedinačne konstrukcije porodice kakva je bila i zajedničke i pojedinačne ideje i fantazije o porodici kakva će biti. Način na koji svaka osoba osmišljava mjesto za voljene, u ovoj novoj situaciji, i stepen u kome se to uklapa sa opažanjima i idejama tih voljenih, uticaće na buduće interakcije i njihovu funkcionalnost.

Dok se to proživljava, i dok se radi sa razvojem ovih novih obrazaca porodičnih odnosa, uobičajeno je da se stari obrasci vraćaju i često blokiraju put do novih, prikladnijih ishoda.

Ne postoje statistički podaci o tome koliko dugo djeca provode u različitim tranzicionim stadijumima nakon razvoda, ni kakav efekat procesi koji se odvijaju tokom tih stadijuma mogu imaju na njih. Neke jednostavne stvari djeci su važne. Potrebno im je pomoći da razjasne dvosmislenost, na primjer ako se djetetu kaže šta se događa i pomogne da stvori priču koja mu odgovara, dajući mu osjećaj da ima mjesto u procesu, onda ono može da u svojoj glavi preuzme kontrolu nad nepredvidljivošću događaja. Drugo, djeca čiji roditelji prestanu da se svađaju jedno s drugim, ili se suzdržavaju da to rade pred njima tokom perioda nakon razvoda, pokazuju veće stope uspješnosti. Treće, redovan i pouzdan kontakt sa roditeljem koji je van kuće važan je faktor uspješnog psihološkog funkcionisanja.

U kliničkom radu sa djecom i porodicama susrećemo se sa činjenicom da preduslovi da dijete razvije i održi dovoljno dobro afektivno vezivanje ne postoj zbog sljedećih razloga:

• Razlozi razvoda ne bivaju diskutovani sa djetetom.
• Roditelji nakon razvoda u velikom broju slučajeva ispoljavaju otvoreno neprijateljski odnos, sa stalnim svađama.
• Kada se razgovara o odsutnom roditelju to često može biti sa negativnom konotacijom, direktno izraženom negativnom emocijom i diskvalifikacijom djetetovog doživljaja odsutnog roditelja. Dijete ovo doživljava kao napad na svoju odanost odsutnom roditelju, te u takvim situacijama reaguje odbrambeno ili napadom u samoodbrani, što često dovodi do agresije i nasilja.
• Bilo kakav dobar odnos koji razvija roditelj van kuće, u alternativnom domaćinstvu koje djete može da posjećuje, u ne malom broju slučajeva predstavlja tabu temu u djetetovom primarnom domu. Ono što dijete doživljava kao dobro iskustvo u jednom kontekstu može biti diskvalifikovano u drugom.

Kada podrobno sa psihološke strane razmatramo dvosmislenosti u odnosu nakon razvoda možemo vidjeti svađu oko djece kao nešto što odražava neriješene konflikte između roditelja, tj.bivših partnera.