Zahvaljujući višegodišnjoj saradnji Društva za zaštitu životinja iz Podgorice i JP Čistoća, podgorički azil za bezdome i napuštene kućne ljubimce postoji već jedanaest godina.
Svi psi koji su dati na udomljavanje su pregledani od strane veterinara, sterilisani (ne mogu se razmnožavati), vakcinisani protiv bjesnila, očišćeni od endo i ekto parazita i svaki pas se u azilu mikročipuje.
Sve navedene veterinarske intervencije obavljaju veterinarske ambulante MontVet i Anima vet. Veterinari tih ambulanti garantuju da su psi koje udomite potpuno zdravi, a vlasnici dobijaju zdravstveni karton sa svim informacijama o psu i upisanim brojem mikro čipa.

Dragi ljubitelji životinja, preporučujemo vam da pročitate djeliće priče „Šetač pasa i devet malih labradora“. Na ovu priču smo ponosni, a posebno na njenog autora, našeg malog Šetača pasa i hraniteljku devet štenaca. A ona počinje ovako:
„…10.02.2012… Danas su taksijem poslati maleni štenići u azil, koji nemaju ni punih mjesec dana starosti. Ništa se još ne zna o njima, neki anonimni čovjek ih je poslao. Zbog njihove nejakosti, boravak u azilu bi možda bio koban tokom ovih promrzlih dana, tako da u dogovoru sa mojim prijateljima azila i dopuštenja tih plemenitih ljudi, 36 malih nožica skakuće u apartmanu „Dog’s dream“ uz brižnu pažnju Šetača pasa :) Ovom prilikom pozivam sve ljude da pomognu da pronađemo dom za ljupke vesele okice ...“
Tako je počelo… Onda su uslijedili sniježni dani, težak teren za sve, a posebno za našeg Šetača koji je morao ići i do veterinara, pa u školu, obavljati svoje svakodnevne obaveze i aktivnosti, a uz sve to i brinuti o ovim malim nejakim stvorenjima. Hranila ih je, nosila ih kod veterinara da prime svoje prve vakcine, oglašavala za udomljavanje, pozivala sve zainteresovane udomitelje da dođu i odaberu štene za sebe… Sve je stizala, kao da nosi svu snagu ovog svijeta. Štenci su se udomljavali iz dana u dan, vrlo uspješno, a svakom je dala i ime i vezala ih raznobojnim kanapčićima, kako bi ih razlikovala.

I onda  jednog dana, tačnije 10. marta 2012.godine, ona završava svoju srećnu priču na ovaj način:
„…Zdravo, dragi prijatelji! Priča „Šetača pasa i 9 malenih kučića“ se završila. Svih 9-oro je srećno udomljeno, na jako lijepim mjestima. Poslije toliko vremena provedenog zajedno, došao je trenutak kada su morali polako da odlaze. Jedan po jedan, ne ostade ni jedan. 36 malih nožica više ne trčkara po našem pansionu i moram reći, jako mi nedostaju! Sjetim se mnogo stvari, šta su radili, kako su se ponašali i sve ću to pamtiti dok sam živa. Svima sam imena dala, prva koja su mi pala na pamet. To su posebni kučići i zaslužili su to što su dobili! Prave domove i ISKRENE prijatelje! Hvala svim ljudima koji su pomogli da nađemo domove za njih ! Prije svega da pozdravim: Meda, Tokicu, Grudvicu, Alu, Baku, Frcku, Sretena, Sašu i Kokicu ! PUNO VAS VOLIM!
Pozdrav i za sve ljubitelje životinja! Nadamo se još sličnim, lijepim pričama:)
Pozdrav i našem malenom Šetaču, maloj hraniteljki i beskrajno hvala na svemu! AV!

HRANITELJI su ona lica koja na sebe preuzimaju privremenu brigu o napuštenoj životinji. Najčešće je u pitanju briga o štencima, mačićima, uopšte o mladim životinjama, ali i životinjama kojima je neophodna ljekarska pomoć.
Zašto su hranitelji važni? U Crnoj Gori postoji mali broj skloništa za napuštene životinje: u Podgorici, Herceg Novom, takozvani azil u Kavaču (Kotor), kao i jedan u izgradnji  (između Budve i Petrovca). Sjever Crne Gore nema nijedan azil.
Prema Zakonu o zaštiti dobrobiti životinja jеdinicе lоkalnе samоupravе će оbezbijediti skloništa za živоtinjе u rоku оd dvije godine оd dana stupanja na snagu tоg zakоna, odnosno do marta, 2010. godine.
Gdje smjestiti i kako zbrinuti sve one životinje kojima su pomoć i briga neophodni? Hranitelji su produžena ruka azila. Čak i tamo gdje postoje skloništa za životinje, pomoć hranitelja je više nego potrebna. Kapaciteti azila su ograničeni, nijedan crnogorski azil ne predstavlja trajno sklonište za životinje. Bolesna životinja treba pomoć 24 sata dnevno, njegu, toplinu... Hranitelji su oni koji mogu pružiti takve uslove.
Ako smatrate da možete pomoći u brizi o životinjama, privremeno im obezbjeđujući dom, molimo da nas kontaktirate.

Megi

Megi je mješanac stafordskog bull terriera koga još teško da možemo znati. Jedno je sigurno, u pitanju je neko jako umiljat, jer je ovo divno stvorenje doista umiljato, pokorno, poslušno i uvijek, ali baš uvijek, raspoloženo za igru. Stara je oko godinu dana i jednako prilagodljiva na život u stanu i u dvorištu.

Ella

Ono što je karakteristično za ovu malu dvogodišnju ženku jeste da je jako umiljata, da ima mirnu narav i da se posebno obraduje djeci. Ali nekako na nju nikad ne dođe red. Damski se povuče i ostane neprimijećena.  Ella je ostavljena kao i mnogi drugi, ali danas koristi priliku da se nekom dopadne.

Stella

Ona je poenterka, pa još i engleska i prava je atrakcija azila. Kad god neko dolazi, ona se penje da odmah provjeri ko ide. Rijetko laje, radije njuši i posmatra. Jako je energična i posvećena svom vlasniku, a izuzetno je inteligentna.

Prijavite se za usvajanje kućnog ljubimca!

PS
Magazin Montenegro Family i Društvo za zaštitu životinja se zahvaljuje svima koji su se javili za usvajanje kučića čije su fotografije objavljene u prethodnom broju.

Silvija - koja je više od godinu dana u azilu našla je ponovo svoj dom!

Pošaljite poruku: IME_PREZIME_TELEFON na broj 067 522 087 ili kontaktirajte direktno azil na broj: +382 69 777 021

Tekst preuzet iz časopisa Montenegro Family