Amenoreja (izostanak menstruacije): Zbog čega se javlja i kako je liječiti?

Autori: dr M. Radović, dr K Ivanović, Dnevna bolnica, GAK Višegradska

Amenoreja je medicinski termin koji se odnosi na izostanak menstrualnog krvarenja. Javlja se kao fiziološka pojava u periodu prije menarhe, odnosno prve menstruacije, zatim trudnoće i dojenja, kao i u periodu nakon menopauze.

Sa druge stranetermin patološka amenoreja označava izostanak menstruacije  kao posljedice određenih zdravstvenih poremećaja ili stanja.

U zavisnosti od toga da li je pacijentkinja imala menarhu, patološku amenoreju možemo dijeliti na primarnu i sekundarnu.

Amenoreja (izostanak menstruacije): Zbog čega se javlja i kako je liječiti?

O primarnoj amenoreji govorimo kada menstrualno krvarenje nije nastupilo do 18. godine života. Sekundarna amenoreja jeste izostanak menstruacije u periodu od 4 mjeseca kod žena koje su prethodno imale menstrualne cikluse, a isključena je trudnoća kao uzrok amenoreje.

Primarna amenoreja načešće je uzrokovana organskim poremećajima, čak trećina je posljedica disgenezije gonada, te je prvi korak u dijagnostici i otkrivanju uzroka ovog stanja detaljan ginekološki pregled uz određivanje nivoa polnih hormona koji nerijetko mogu ukazivati na gonadalnu disgeneziju.

Gonadalna disgenezija je urođeni razvojni poremećaj reproduktivnog trakta, a u osnovi poremećaja često leže neprepoznate hromozomke aberacije, nerijetko je baš prvi simptom ovakvih stanja primarna amenoreja.

Ovdje možemo navesti kao primjer Tarnerov sindrom, koji se javlja isključivo kod ženskog pola, to je primjer numeričke aberacije hromozoma kada nedostaje jedan X hromozom u paru polnih hromozoma. Pacijentkinje sa ovim sindromom imaju nerazvijene polne organe, matericu i jajovode, dok su jajnici svedeni na gonadalne tračice. Prvi korak u postavljanju dijagnoze, i kasnijem liječenju jeste svakako pregled i određivanje nivoa gonadotropnih  hormona (FSH i LH).

Ovakve pacijentkinje zahtijevaju multidisciplinarni pristup, kako bi se na vrijeme započela hormonska supstituciona terapija i pravovremeno obezbijedio zadovoljavajući nivo estrogena kako bi se dalji seksualni razvoj pacijentkinje nastavio.

Određene konstitucione anomalije ženskog reproduktivnog trakta mogu dovesti do primarne amenoreje, tu mislimo na neadekvatan embrionalni razvoj vagine i materice, potom neperforirani himen, septumi vagine, i druga stanja, iako je neophodno naglasiti da su ovo uglavnom rijetki uzroci amenoreje.

Treba spomenuti i sindrom koji se prvi put može manifestovati primarnom amenorejom, to je Mayer-Rokitansky-Küster-Hauser sindrom, predstavlja neadekvatan embrionalni razvoj genitalnih organa, odnosno aplaziju Milerovih kanala koja posljedično dovodi do aplazije ili agenezije materice i vagine. Postoje određeni konzervativni, ali i hirurški pristupi u rješavanju ovog stanja, koji mogu u određenoj mjeri poboljšati kvalitet života pacijentkinje.

Sekundarna amenoreja, odnosno gubitak menstruacije nakon pojave menarhe u periodu dužem od 4 mjeseca, najčešće se vezuje za poremećaje na nivou hipotalamo-hipofizne osovine, odnosno za poremećaje gonadotropnih hormona.

Kao i svaki hormonalni poremećaj, i ovaj se može javiti na svakom niovu osovine, najprije hipotalamusu, potom hipofizi i krajnje na jajnicima. Budući da hormonska osovina funkcioniše kao sprega koja odgovara na dešavanja sa periferije, tako i hipotalamus može biti osjetljiv na razne faktore kako spoljašnjeg uticaja , tako i unutrašnjeg zbivanja u organizmu. Tu, prije svega, govorimo o različitim nutritivnim i psihogenim faktorima. Različite životne krize, jak stres kao i poremećaji ishrane mogu u značajnoj mjeri poremetiti osovinu i dovesti upravo do izostanka menstruacije, tako da je  u liječenju ovih stanja nerijetko potreban multidisciplinarni pristup.

Kada govorimo o hipofizi i poremećajima na niovu hipofize koji mogu dovesti do amenoreje, najprij je značajno spomenuti hiperprolaktinemiju.

Prolaktin je hormon koji produkuju laktotropne ćelije hipofize, pod uticajem hipotalamusa. Prolaktin učestvuje u razvoju dojki i mliječnih žlijezda koje se nalaze u dojkama, takođe je značajan hormon u periodu trudnoće i u indukciji laktacije. Najčešći uzroci hiperprolatkinemije su tumori hipotalamusa i hipofize.

Postoje stanja kada ne možemo utvrditi uzrok hiperprolaktinemije, tada govorimo o idiopatskoj hiperprolaktinemiji. Ukoliko govorimo o tumorima kao uzroku poremećaja, onda će svakako nakon postavljanja dijagnoze, mjerenjem prolatkina u krvi pacijentkinje u određenim intervalima, sljedeći korak biti hirurško uklanjanje tumora. Ovdje je značajno spomenuti da se pored amenoreje kao simptomi mogu javiti i iscjedak iz dojke kod pacijentkinja koja nije trudna niti porođena, potom ispadi u vidnom polju zbog kompresije na optički nerv od strane tumorske mase, potom vrtoglavice, glavobolje itd.

Rijetko se kao posljedica agresivnih intervencija na materici ili velikog broja kiretaža može javiti tzv. Asherman-ov sindrom, koji predstavlja formiranje ožiljnog tkiva i priraslica u materičnoj duplji umjesto endometrijuma, šton može dovesti do sekundarne amenoreje, nekada čak i do nemogućnosti začeća.

Kada govorimo o poremećajima na nivou jajnika, najprije treba spomenuti prevremenu ovarijalnu insuficijenciju koja podrazumijeva prestanak normalnog funkcionisanja jajnika prije 40. godine života.

Kako sam termin opisuje, radi se o insuficijenciji jajnika koji postaju nekompetentni da vrše svoju funkciju učestvovanja u hormonskoj osovini, produkciji polnih hormona i kompletiranju čitavog hormonskog ciklusa pacijentkinje.

Moramo naglasiti da termin prijevremene ovarijalne insuficijencije ne treba izjednačiti sa terminom prijevremene menopauze, budući da pacijentkinja sa insuficijencijom jajnika može imati cikluse, može i da zatrudni, kod prijevremene menopaze to nije moguće.

Simptomi se javljaju kao posljedica neadekvatne produkcije hormona, te samim tim mogu ličiti upravo na simtpome kod pacijentkinja nakon menopause -  neredovni ciklusi, amenoreja, umor, malaksalost, napadi vrućine, depresija, anksioznost i mnogi drugi.

Prijevremena ovarijalna insuficijencija se može javiti nakon određenih terapijskih procedura, kao što su radio i hemioterapija, potom kao posljedica hirurških intervencija na jajnicima, takođe i određene autoimunske bolesti mogu imunološkim posredovanjem dovesti do oštećenja tkiva jajnika.

Nekada se može javiti i kao posljedica određenih sindroma, kao što je gore spomenut Tarnerov sindrom, iako u velikom broju slučajeva uzrok ostaje neprepoznat te je nazivamo idiopatskom ovarijalnom insuficijencijom.

Kao posljedice ovog stanja navode se infertilitet, osteoporoza, depresija i anksioznost, kao i povećan kardiovaskularni rizik.

Sindrom policističnih jajnika (PCOS) jeste najčešći endokrinološki poremećaj žena u reproduktivnom periodu. On je takođe i najčešći uzrok infertiliteta prouzrokovanog ciklusima bez ovulacije.  U osnovi poremećaja su razni genetski, metabolički, endokrinološki faktori kao i stil života i spoljašnji faktori.

Dijagnoza policističnih jajnika se postavlja na osnovu postojanja najmanje dva od sljedeća tri kriterijuma:

1.) Oligo ili anovulacija,

2.) Hiperandrogenizam (klinički ili biohemijski) i

3.) Policistična građa jajnika dokazana ultrazvučnim pregledom (broj folikula kao i zapremina jajnika).

Na hiperandrogenizam najprije ukazuje klinički pregled i izgled pacijentkinje- maskulinizacija koja podrazumijeva pojačanu maljavost, pojavu akni, nekada se javlja i alopecija. Klinički pregled upotpunjujemo laboratorijskim ispitivanjem androgena iz krvi (testosteron  i androstenedion).

Široko je prihvaćeno da se u sklopu ovog kompleksnog poremećaja javlja insulinska rezistencija, prije svega kod gojaznih, ali i kod pacijentkinja sa normalnim ili čak nižim BMI, tako se smatra da insulinska rezistencija predstavlja jednu od ključnih komponenti poremećaja.

Postojanje insulinske rezistencije kod pacijentkinja sa PCOS promijenilo je perspektivu gledanja na ovaj poremećaj, kao i fokus liječenja, sa prostog osvrtanja isključivo na reproduktivne probleme, poteškoće pri začeću i zdravlje genitalnih organa, ka opštim zdravstvenim problemima jer je pokazana povećana učestalost pojave hipertenzije, ateroskleroze, kardiovaskularnih bolesti, dislipidemije i dijabetesa među pacijentkinjama sa PCOS.

Imajući u vidu sve prethodno navedeno, dolazimo do zaključka koliko je važno i krucijalno korigovanje insulinske rezistencije i koncentracije Glu u krvi.  Time pacijente dovodimo do urednijih menstruacija.  Žene sa urednijim menstrualnim ciklusima kasnije daleko rijeđe obolijevaju ostalih premalignih i malignih promjena kao i od same hiperplazije endometrijuma koja je inače jako poznata po svojoj recidivantnosti.

U svim slučajevima postojanja bilo kog od ovdje navedenih zdravstvenih poremećaja ne može se dovoljno naglasiti važnost redovnih kontrola kod vašeg ginekologa!

Slični članci

IZDVAJAMO IZ GALERIJA

SAVJET
DANA

Limun...

RECEPT
DANA

Sarma sa orasima

  • Najčitanije

  • Zanimljivo

  • Najviše lajkova

PRATITE NAS NA

KALKULATORI

O NAMA

Portal namijenjen ženama i svima koji žele da saznaju više o ženama. Mi smo tu, ne samo za modernu i savremenu ženu, nego i za one koje se ne osjećaju tako. Tu smo za majke, domaćice, poslovne žene, mlade i one u najboljim godinama. Svakodnevno spremamo za svakoga po nešto. Hvala vam što nas pratite ;)

PRATITE NAS NA

© 2011 zenasamja.me. Sva prava zadržana.