U čekaonici jednog veliko aerodroma sjedjela je djevojka i obzirom da je trebala dugo čekati, odlučila je da kupi knjigu da joj vrijeme prodje brže.

Kupujući knjigu, uzme i kesicu čipsa i sjedne u čekaonicu. Pored nje je bila stolica sa čipsom, a sa druge strane je sjedio jedan gospodin koji je čitao novine.

Kad god je ona uzela čips iz kesice, uzeo je i on. Bila je šokirana, ali nije rekla ništa.

Nastavila je sa čitanjem knjige, a u sebi je mislila: „Pogledaj, molim te, kakva drskost. Da bar imam malo više hrabrosti, pa da mu sve saspem u lice“.  I dalje, svaki put kad bi ona uzela čips iz kesice, uzimao je i gospodin koji je sjedio pored, ne gledajući je uopšte.

Nastavili su oni tako sve dok nije ostalo poslednje parče čipsa u kesici. Djevojka pomisli šta li će sada biti? Čovjek uze to zadnje parče i podijeli ga na pola.

Ona šokirana takvom drskošću, pokupi svoje stvari, uzme knjigu i ode u drugu čekaonicu, te nadje mjesto gdje nikoga nije bilo pored nje. Kada se malo pribrala i smirila bijes, otvorila je torbu da uzme knjigu i ponovo se šokirala. U torbi je našla kesicu čipsa, neotvorenu.

Postidjela se kao najveći lopov kada je shvatila da je čips isti kao njen, bio od gospodina koji je sjedio pored nje, a koji je bez šokiranja, nervoze i prepotentnosti svoje poslednje parče čipsa podijelio s njom, sasvim suprotno od nje kojoj je tako jako bio povrijedjen ponos.

Koliko puta smo u svom životu jeli tudji čips, a da toga nismo bili ni svjesni i možda nikada nećemo ni saznati?

Prije nego što donesete brzoplet zaključak i prije nego što počnete da mislite loše, dobro pogledajte detalje. Vrlo često situacija nije onakva kao što izgleda na prvi pogled.