Ljudi su bezgranično složena stvorenja koja karakteriše bezbroj različitih osobina i sposobnosti, koje se čitav život mogu mijenjati. Svaki pojedinac predstavlja jedan konglomerat dinamičnih karakteristika, manira i ponašanja. Pored toga, svaka osobina i sposobnost može se ocijeniti ili procijeniti kao dobra ili loša, važna ili nevažna, vrijedna ili nevrijedna. Procjenjivanje zavisi od toga koliko dobro ili koliko loše te osobine ili sposobnosti služe našim ciljevima i željama. “Self” ili sopstvo iz tog razloga sačinjava mnoštvo pozitivnih i negativnih obiljeležja.

Kada ovo kažem mislim da to znači da se identitet ili sveukupne vrijednosti jedne osobe vjerovatno ne mogu svesti na jedno jedino definitivno obilježje ili stepen koji bi imao smisla. Prosječna osoba igra preveliki broj uloga sa različitim stepenom kompetencije ili inkompetencije, da bi se s pravom mogla okarakterisati ili ocijeniti na samo jedan način, ma koji to način bio. Drugim riječima, neko može imati dobru ili lošu osobinu, ali ne dobro ili loše “Ja”.

Npr. ako ja ili neko drugi ocijeni ovaj članak neadekvatnim, loše napisanim, onda se sam članak i moja sposobnost da ga napišem mogu ocijeniti kao loši. Ta ocjena se ne prenosi na moju ličnost i opštu vrijednost. Moje nezadovoljstvo će proizići prije zbog loše obavljenog posla, nego zbog lošeg “Selfa”.

Osoba koja je uspješna i obasuta divljenjem se savjetuje da sagleda te vrline kao nagrade i zadovoljstva, a ne kao dokaz da je u potpunosti dobra, vrijedna ili božanski nadarena.

S druge strane, ako je osoba neuspješna i neprihvaćena, pomaže joj se da razumije da su takve nezgode prije razočarenje i frustracije, nego dokaz da je ona sama loša, bezvrijedna ili prokleta.

Neki ljudi dolaze na terapiju baš zbog niskog samopoštovanja ili zbog gubitka samopouzdanja, mnogi klijenti nisu svijesni kakvu ulogu samoprocjenjivanje igra u njihovim patnjama.

Postoje ljudi koji sebe definišu u odnosu na to šta rade ili šta drugi misle o njima. Ako klijent koji pripada ovom tipu uradi nešto što definiše kao loše, ili ako neko misli da je on loš, on vjeruje da to dokazuje da je on zaista loš. Ova vrsta samoprocjene se naziva "Ja sam loš" pozicija.

Osoba sa ovakvim razmišljanjem nesvjesno se drži filozofije da je čovjek ono što radi. Ako uprskate na poslu, padnete na ispitu, raskinete vezu, onda znači da ste loši. Nije nego...

Drugim riječima, po vašem mišljenju znači da vas vaši postupci mogu pretvoriti u lošu osobu. Ovakve osobe primjenjuju ovakvu vrstu vrijednosti i na to šta drugi misle o njima. Ako ih neko kritikuje ili odbaci oni su ubjeđeni da ih loše mišljenje drugog o njima pretvara u lošu osobu.

Oni se mogu identifikovati sa ovakvim i sličnim izjavama. "Ako ne uspijem u poslu, zbog toga sam neuspješan". "Ako se razvedem i izgubim partnerovu ljubav ili podršku, zbog toga sam gubitnik, manje vrijedan".  "Ako uradim nešto glupo, kažem nešto glupo, zbog toga sam glup".

Suočen sa ovakvim osuđujućim razmišljanjem, zadatak terapeuta je prvo da pomogne klijentu da shvati da, mada ljudi moraju biti odgovorni za svoje postupke ili karakteristike, oni nisu neophodno njihov ekvivalent. Često govorim svojim klijentima da čak i ako ržu kao konj, mogu odgovarati za takvo ponašanje, ali teško da se mogu pretvotriti u lipicanera. Možemo lajati kao pas, ali teško da ćemo završiti na izložbi pasa.

Postoje osobe koje su sklone skoku na zaključak, pa ako percipiraju neki stimulus iz spoljašnje sredine kao neadekvatan, ili pak tjelesni signal (lupanje srca, znojenje dlanova, knedlu u grlu), oni automatski sebe procjenjuju neadekvatnim, i donose zaključak da su poludjeli i da će završiti u bolnici.

Na isti način pokušavam da naglasim da mišljenja drugih ne mogu magično da transformišu ljude. Često objašnjavam klijentima da kritike i odbacivanja predstavljaju za njih loša iskustva, ali ne ukazuju na njih kao loše osobe.

Cilj ovog teksta je da se osobe navedu da procjenjuju svoje loše ponašanje ili osobine odvojeno od svog cjelokupnog bića. Ovu ideju je teško prenijeti čak i najsposobnijim klijentima, tako da ne iznenađuje sa teškoćom prisutno usvajanje razumjevanja da osoba i njene osobine nisu isto.