I poslije dana i dana plakanja i durenja, većina vrtićkih polaznika do sad se već vjerovatno lijepo privikla na vrtić. Ali, ima i mališana koji nikako ne prihvaćaju vrtić, a mame i tate svaku noć zaspivaju  sa istim pitanjem da li su loši roditelji i koliko je u redu da svoje dijete izlažu tolikom stresu.

Ako je u pitanju sasvim malo dijete koje treba da ide u jaslice, tu nema mnogo filozofije. S njima je najlakše. U jednu ruku tačno je da bi bilo bolje da dijete krene u vrtić oko treće godine života kad ima najveću potrebu za vršnjacima, a u drugu ruku mnogi su odrasli bez ikakvih posljedica od boravka u vrtiću. Starije dijete zna izraziti ono što osjeća, pa će tako i roditeljima biti lakše da odgonetnu zašto dijete i poslije dužeg vremena osjeća odbojnost prema vrtiću. Dječija objašnjenja se uglavnom svode na nekoliko tipičnih:

Djeca najčešće govore da im nedostaju mama i tata, a ponekad navode i neke druge razloge, ali ne znaju da ih objasne. Kod mališana je sasvim razumljiv taj strah od razdvojenosti i ostavljanja i djetetu treba da se pomogne da ga prevlada. U najranijoj dobi dijete je ogledalo roditelja, tako da ako su roditelji uplakani, uplašeni, nesigurni ili ako ih grize savjest zato što ostavljaju svoje dijete, vrlo je vjerovatno da će to i dijete da osjeti. Stručnjaci preporučuju da odlazak u vrtić djetetu treba da se objasni sigurno i sa samopouzdanjem, vrlo kratko i izrazima koje će dijete da razumije. Ono mora da zna da roditelji moraju da idu na posao i da je vrtić najbolje i najsigurnije mjesto za njega dok ste vi odsutni.

Iskoristite to što djeca imitiraju roditelje i što vole pohvale. Pričajte djetetu o svojim iskustvima iz vrtića, ako ste išli. Pokušajte da mu vrtić dočarate kao njegov odlazak na posao i pri tom mu dajte neki zadatak i kad ga ispuni, svakako ga pohvalite. Možete mu reći da želite da vam nešto nacrta dok je u vrtiću ili da sazna neke stvari o svojim drugarima iz vrtića, kao na primjer šta vole, koliko imaju braće i sestara itd.

Dijete vam se žali na vaspitačice, raspored i disciplinu u vrtiću

Ako vam dijete kaže tako nešto, zamolite ga da vam objasni. Zavisno od odgovora, mnogo može da se napravi u saradnji sa vaspitačima, jer su to obično stručne i iskusne osobe koje ne bi trebalo da prave razliku medju djecom, a i prilagodljivi su svakom djetetu. Ako kojim slučajem pomislite da stvarno vaspitačice nisu u redu, nemojte da se zalijećete, nego prvo porazgovarajte sa drugim roditeljima, pogotovo s onima koji imaju više djece, pa možda samim tim i više iskustva da procijene vaspitače.

Ako stvarno ustanovite da postoji problem sa vaspitačicama, koji ističu i ostali roditelji i djeca, svi zajedno bi trebalo da porazgovarate sa nadležnima u vrtiću. Iako, iskustva govore da su ovakvi slučajevi veoma rijetki i da su ipak u pitanju roditelji ili djeca koji očekuju poseban tretman ili da se radi o nekim drugim problemima koji se mogu riješiti ako se saradjuje sa vaspitačicama. Ukoliko vaspitačicama otvoreno kažete šta je to što muči vaše dijete ili vas, one će uglavnom isto tako otvoreno da kažu šta misle o tome. Ako se radi o nekom problemu koji treba da se poštuje, potrudiće se da se narednih dana malo više posvete vašem djetetu i uz drugare i grupu riješe problem. Medjutim, ako vam kažu da se radi o normalnoj reakciji s kojom su se već nebrojeno puta susrele, poslušajte njihove savjete, pa ako se i poslije nekog vremena situacija ne sredi, onda možete da razmišljate o dječijem psihologu ili o nekim drugim rješenjima koja su vam na umu.

Ako se radi o starijem djetetu, koje ne voli da ide vrtić jer mu je tamo dosadno, pitajte ga šta bi voljelo da radi. Raspitajte se malo o nekim dodatnim aktivnostima u vrtiću, kao što je učenje nekog stranog jezika, sportske aktivnosti, gluma, ples... Ako vam dozvoljavaju finansije, upišite dijete na neku od aktivnosti koja će da mu uljepša boravak u vrtiću.

Postupite slično i ako se dijete žali na hranu u vrtiću, na drugu djecu ili odbija da spava, zavisno o razlogu i starosti djeteta, razgovarajte prvo sa djetetom, pa onda ako mislite da je to potrebno i sa drugim roditeljima i vaspitačicama. Pri tom treba da poštujete iskustvo vaspitačica i činjenicu da kao roditelj možda niste baš objektivni. Djetetu treba da objasnite da u životu ne mogu baš svi ljudi da nam budu simpatični i da ponekad medju ljudima dolazi i do problema, ali isto tako da od ljudi koji su drugačiji od nas, takodje možemo puno toga da naučimo.

Možda vas diijete i neće do kraja razumjeti, ali je važno da ga način na koji mu nešto kažete, uvjeri da to i nisu neki ozbiljni problemi.

Što se tiče spavanja u vrtiću, ono je stvarno korisno, ali ako dijete i poslije dužeg vremena odbija da spava, a vi ste baš uporni u svojoj namjeri, to samo može da dovede do toga dijete zamrzi vrtić. Ukoliko je dijete starije, možete da se dogovorite sa vaspitačicama da mu umjesto spavanja dozovlje da se zabavi nekom tihom aktivnosti. A ukoliko je dijete mladje, pa još dijete koje tokom vikenda kod kuće normalno spava preko dana, vrlo je vjerovatno da će sve da se sredi nakon nekog vremena.

O bilo kojem problemu da se radi, ne činite grešku da zbog ljubavi prema djetetu odmah uzimate godišnji odmor ili bolovanje, da biste odgodili odlazak u vrtić, jer tako ništa ne postižete. Tih dana će kod kuće vjerovatno sve biti u redu, a onda će ponovni odlazak u vrtić biti još stresniji i teži.