Način na koji djeca izražavaju depresivnu simptomatologiju je drugačiji na pojedinim stadijumima razvoja. Djeca imaju poteškoće u prepoznavanju i opisivanju unutrašnjih emocija ili raspoloženja; ili pak nemaju vokabular da pričaju o takvim osjećanjima, pa ih ispoljavaju kroz ponašanje. Istraživanja su pokazala da roditelji sa većom teškoćom mogu da otkriju prisutnu depresiju kod adolescenta, nego što to mogu adolescenti međusobno.
Izražavanje depresije se razlikuje u skladu sa kognitivnim nivoom. Predškolska djeca su kognitivno nedovoljno spremna da iznose subjektivne doživljaje depresije, ali su moguće žalbe na somatskom nivou. Depresivna djeca pokazuju veći depresivni izgled, psihomotornu agitaciju i anksioznost odvajanja; dok adolescenti imaju veću anhedoniju, beznadežnost, pretjerano spavaju, mijenjaju težinu, teže upotrebi ljekova ili alkohola.
Znaci koji mogu biti udruženi sa depresijom kod djece i adolescenata:
Djeca školskog i mlađeg školskog uzrasta nemaju sposobnost da izraze osjećanja tuge putem jezika. Iz tog razloga, depresivni simptomi se procjenjuju na osnovu ponašanja, uključujući apatiju, povlačenje, odlaganje ili regresiju razvojnih pokazatelja, gdje se uključuje i pomanjkanje rasta koji isključuje organski uzrok.
Ova djeca mogu biti:
Djeca koja su u školskom procesu pokušavaju kompenzovati nisko samopoštovanje pokušavajući da se dopadnu drugima i da budu prihvaćeni. U ovim pokušajima mogu biti bolji i akademski i u ponašanju, te u tim okolnostima njihova depresija može proći neprimjećeno.
Adolsecenti doživljavaju mnoge razvojne izazove kao što su nastojanja da se odvoje od roditelja, da postanu nezavisni i da na tom putu odrastanja izgrade sopstveni identitet. Ovaj period biopsihosocijalnog sazrijevanja stvara adolescentu povećani osjećaj beznadežnosti i očaja te se na tom uzrastu povećava rizik od suicida.
Suicidalno ponašanje uvijek odražava „krik“ za pomoć i mora se shvatiti ozbiljno.
Povećanje suicidalnosti i depresije tokom adolescencije može biti posljedica kognitivnog napretka koji znači i sticanje sposobnosti samoposmatranja i orjentacije ka budućnosti. Oni tada pokazuju više anhedonije, hipersomnije, promjene težine i zloupotrebe psihoaktivnih supstanci.
Afektivni poremećaju naginju ka tome da se ponavljaju, te iz tog razloga tretman zahtijeva produženost. Važno je pomoći adoolescentu, djetetu i roditelju u ranom prepoznavanju znakova ponavljanja simptoma i razvoja bolesti i ohrabriti ih da zatraže pomoć čim se jave prvi simptomi. Takođe je važno pomoći adolescentu da razvije strategiju „nošenja“ sa tegobama.
U radu sa suicidalnom djecom terapeut ima zadatak da sebe ponudi kao toplu i brižnu osobu koja je uvijek dostupna kada je potrebno. Zadatak je da dijete osjeća da je željeno, prihvaćeno, a da terapeut predstavlja za njega stabilnu osobu.
Funkcija psihoterapeuta je da pomogne u procesu djetetovog razvijanja kapaciteta za razumijevanje. Zadatak psihoterapijskog tretmana podrazumijeva: uspostavljanje toplog i brižnog odnosa koje dijete i porodica mogu prihvatiti; podsticanje emocionalnog rasta i nezavisnosti i postepeno smanjivanje zavisnosti od psihoterapeuta, sa izgradnjom boljih odnosa sa roditeljima i vršnjacima.
Psihološki centar ABC
+382 68 741-923
Ostale Helenine tekstove možete vidjeti ovdje http://www.zenasamja.me/specijali/helena-rosandic
Portal namijenjen ženama i svima koji žele da saznaju više o ženama. Mi smo tu, ne samo za modernu i savremenu ženu, nego i za one koje se ne osjećaju tako. Tu smo za majke, domaćice, poslovne žene, mlade i one u najboljim godinama. Svakodnevno spremamo za svakoga po nešto. Hvala vam što nas pratite ;)