Nakit sa karakterom

Marica Kuznjecov Boljević otkriva kada i zašto je počela da se bavi izradom nakita...

Nakit sa karakterom

Hm... od kad se bavim izradom nakita? Čini mi se da sam oduvijek imala potrebu da napravim nešto lijepo! Igrala sam se kukicom i koncem još kao djevojčica, a učila sam da pletem od mame, koja je uvijek imala uz sebe neko pletivo za rijetke slobodne trenutke, kao i od mojih baka. Jedna mi je približila jedinstvenost „dobrotske čipke“, a druga nam je popravljala igračke tako što je prišivala polomljene dijelove jedan za drugi. Još tada sam stalno sakupljala perlice, šuplje kamenčiće i komade drveta i sve što se moglo nanizati... bojila i kombinovala razne materijale.

Od tada do danas – ja sam porasla, ali radim isto to , samo su materijali drugačiji i kolorit i forma dosta smjeliji.  Ali i dalje sam u potrazi za materijalima koji se mogu obraditi, sa idejom da to budu mali objekti koji se mogu nositi, ali da na neki način imaju svoj „život“ i karakter.  Zato komadima nakita koje izradjujem dajem i imena jer želim i na taj način da istaknem njihovu individualnost.

Volim da radim upadljive komade, neobične i pomalo ekscentrične i da osoba koja ih nosi prilagođava garderobu tom nakitu, a ne obrnuto. Volim da moj nakit oblikom, veličinom, naročito koloritom bude pomalo provokativan, ali na drugi pogled, ne baš da „bode oči“. Trudim se da odstupim od konvencionalnih pravila nošenja nakita i da iskombinujem više različitih materijala na jednom komadu. Zato ga izrađujem za djevojke i žene koje su smjele i ne žele uniformisan izgled.

Kao materijale koristim neispredenu vunu, pamučne niti, polimersku glinu, drvo, kožu, staklene perle. Često su to sasvim različiti stilovi, a ono što ih povezuje je intenzivan kolorit.

Uz sve to mi je jako važno da je moj nakit udoban za nošenje, naročito kad su ogrlice u pitanju – da se osoba koja ih nosi osjeća prijatno i posebno. Zbog toga posebno volim da radim sa neispredenom vunom jer, ako na primjer radim ogrlicu – ona može biti velika i upadljiva, a da pri tom bude „laka kao pero“.

Inspirišu me boje i oblici u prirodi, zvuci, impresije, emocije... kada počnem da radim na nekom komadu nakita, imam na umu nekoliko ideja, kombinacija materijala, boja... i često mi je jako teško da se „svedem“ na jednu. Kada završim sa jednim komadom nakita, još nekoliko ideja je u međuvremenu „isplivalo“ i već čeka na realizaciju.

Tradicija ručnog stvaralaštva je kod nas maltene zaboravljena. Nakako, to nas asocira samo na pletenje i  kao da se time još samo bave bakice u zabačenim selima, dok se i u najrazvijenijim zemljama svijeta, mnogi bave ručnim radom kad god imaju malo vremena – u prevozu, na pauzama. U mnogim zemljama djeca izradjuju ručne radove raznih vrsta već u osnovnoj školi, jer takva vrsta aktivnosti ima veliki  obrazovni i vaspitni značaj.

Sigurna sam da će se i kod nas odnos prema umjetničkom ručnom radu promijeniti, uz više manifestacija poput Bazara unikata koji je nedavno održan u Delti.


Marica Kuznjecov Boljević

Ono najbitnije što odvaja predmet ručne izrade od onih proizvedenih serijskom prozivodnjom je, pored pažnje, inspiracije i kreativnosti i moja ljubav koju unosim u svaki proizvedeni komad nakita sa karakterom

Autorka teksta: Marica Kuznjecov Boljević

Tagovi :

O NAMA

Portal namijenjen ženama i svima koji žele da saznaju više o ženama. Mi smo tu, ne samo za modernu i savremenu ženu, nego i za one koje se ne osjećaju tako. Tu smo za majke, domaćice, poslovne žene, mlade i one u najboljim godinama. Svakodnevno spremamo za svakoga po nešto. Hvala vam što nas pratite ;)

PRATITE NAS NA

© 2011 zenasamja.me. Sva prava zadržana.