Elem, moje iskustvo u učenju je počelo prije nekoliko godina, kada sam shvatila da moram da savladam ono od čega sam uvijek bježala. I moj prvi korak bio je Google i ''engleski jezik za početnike''. Da, bila sam početnik sa svojih dvadesetak godina, jer sam ga u školi uvijek izbjegavala (nikada mi nije bilo jasno zašto se u školi kroz nekoliko razreda ponavlja jedno isto vrijeme). Počela je jedna riječ, druga, treća, da se doslovno lijepi za moje pamćenje, i ne zadugo nakon samog početka intenzivnog i svakodnevnog učenja prvi put u životu mi se ukazala prilika da porazgovaram sa native speaker-om na mom target jeziku. Moram da napomenem da Amerikanac sa kojim sam trebala da pričam nije znao srpski, pa je čitav razgovor zavisio samo od mog engleskog. Imala sam ogromnu tremu! Počeli smo da pričamo, i minut, dva, tri, ispričali smo se mi čitavih 45 minuta. Malo je reći da sam bila ponosna na sebe!

A onda se rodila moja ogromna želja da učim njemački jezik i ubrzo sam upisala taj kurs. Zatim mi je i to postalo malo, pa sam se opredjelila za još jedan, onaj koji mi je pored njemačkog bio velika ljubav. I evo, već nekoliko mjeseci, svakodnevno odvajam po nekoliko sati za moj engleski, njemački i španski.

Moram li da napominjem da mi je to najlepša obaveza koju sam do sada imala u životu? Pitam se samo kako ranije nisam znala da učenje jezika može biti toliko divna stvar! Vježbaš mozak, vježbaš pamćenje, stičeš PRIMJENJIVO znanje (ne ono da deset godina učiš i ne vidiš praktično primjenjiv rezultat), i što je najvažnije radiš na unapređenju svojih vještina.

Evo, ja se često čujem putem Skype-a, Facebook-a, itd. sa ljudima širom svijeta. Sa nekima razmjenjujem znanje jezika (ja njih podučavam srpski, a oni mene svoj maternji), sa nekima pričam o muzici, o novinama, o mentalitetu, putovanjima. Taj osjećaj koje donosi poznavanje jezika, osjećaj rušenja granica, to je osjećaj koji mi ni jedno drugo znanje nije donijelo. Završila sam fakultet, i bila sam srećna nakon diplomiranja, ali nijednom nisam osjetila da me to povezuje sa nečim. Izučila sam mnogo vještina, ali ni jednu od njih nisam toliko voljela i ni jedna od njih me nije istovremeno toliko nervirala. Kažu da te stvari koje naviše voliš najlakše izbace iz takta. Pa, u mom slučaju, ta stvar su definitivno strani jezici. Pojedini ljudi mi nekim čudnim tonom kažu ''ja nemam toliko slobodnog vremena za to'', pa nemam ni ja ali to je moj hobi, ja napravim slobodno vrijeme. I obično neki ljudi misle da to tako lako krene od samog početka i da onda samo u društvu možeš da saopštiš:''Govorim taj, taj i taj jezik'' i kao ''svi ti se dive''.

A obično zaborave da pitaju kakve prepreke si imao, nešto poput onih stomatoloških instrumenata kada ne možeš jednu riječ da progovoriš, i malo ko zna kroz kakve frustracije prolazi onaj koji provede mjesece, pa i godine učeći i onda pogrešno izgovori neke osnovne izraze. Ali ipak mislim da je sve to vrijedno truda!

Osim što stičeš znanje i sigurnost u sebe, imaš veliku mogućnost da to svoje znanje odmah primjenjuješ i da zarađuješ od njega. Meni su to dovoljni motivi, i u planu imam još nekoliko, samo da prvo ''dotjeram'' ove trenutne.

Autor: Mirjana Tadić

Save

Save

Save