“Ljudska priroda” je tema filozofskih rasprava već hiljadama godina, a uz pomoć moderne tehnologije i nauke, napokon smo počeli otključavati ove misterije. U ranim fazama studija, naučnici su uspjeli zaključiti jednu činjenicu: naš mozak je fizički podešen da pomaže drugima.

Skeniranjem mozga možemo lako uočiti da razmišljanje o tuđim problemima aktivira iste dijelove mozga koji se aktiviraju kada razmišljamo i o svojim, dok saosjećanje aktivira dijelove odgovorne za osjećaje zadovoljstva.

Dobro se dobrim vraća – doslovno

U svakodnevnom životu, bezbroj ljudi izabere da se odrekne svog slobodnog vremena kako bi pomogli drugima – bilo da se radi o pomaganju starijima, spašavanju napuštenih životinja, ljudskih života ili pomaganju nekome da riješi određeni problem – svakodnevno smo svjedoci dobrim djelima.

Ali šta je to u nama što nas tjera da nesebično pomažemo drugima, da činimo herojske poduhvate kako bi spasili nečiji život, ne razmišljajući o svom?

Istraživanja pokazuju da nam djelovanje u ime drugih ljudi pomaže da se i sami osjećamo ugodnije. Ali, tu priča ne završava. Ovakvo ponašanje utiče na nas i fizički – a sve veći broj naučnika vjeruje da činjenje dobrih djela pozitivno utiče na naše zdravlje, a neke studije su čak zaključile i da nam altruizam pomaže da živimo duže.

Veza alturizma i stresa je otkrivena sasvim slučajno 1956. godine, kada je tim istraživača sa univerziteta Cornell proveo istraživanje sa 427 udatih žena s djecom. Oni su očekivali da će žene sa više djece biti pod većim stresom, te zbog toga i imati kraći životni vijek. Iznenađujuće, istraživači su otkrili da broj djece, obrazovanje, klasa, i radni status nisu uticali na dugovječnost. U istoj studiji, koja je trajala 30 godina, sasvim slučajno je otkriveno da je 52% žena koje nisu nikada volontirale na kraju obolilo od neke teže bolesti, za razliku od 32% žena koje su redovno volontirale.

Mnoge su studije pokazale da alturizam značajno smanjuje nivo stresa, glavnog uzročnika većine bolesti – a samim time, da značajno mijenja našu fiziologiju. Kod testnih subjekata koji su samo gledali video koji je prikazivao činjenje dobrih djela, zabilježeni su privremeni skokovi nivoa hemikalija koje jačaju imunitet. Kod žena koje su komšije smatrale dobrim osobama jer vole pomagati drugima pronađen je povišen nivo oksitocina – hormona ‘vezivanja’ koji nam pomaže da se osjećamo dobro.

Vezu oksitocina i dobrih djela je potvrdila još jedna nedavna studija. “Oksitocin je odgovor na stres. Kada je osoba altruistična i kada dotiče ljude u pozitivnom smislu, pomažući im u nevolji, nivo oksitocina ide prema gore – što znači da ​​stres ide prema dolje”, zaključio je Gregory L. Fricchione, profesor psihijatrije na Harvardu.

Brojne studije sprovedene u različitim vremenskim periodima i državama su zaključile jednu zajedničku stvar: Altruistične emocije – “droga pomagača” – stvaraju fiziološke reakcije u tijelu tako što povećavaju nivo hormona oksitocina – zbog kojeg se osjećamo dobro, smanjuju nivo stresa i poboljšavaju imunitet (viši nivo zaštitnih antitijela). Altruizam u nama izaziva hemijsku reakciju sličnu onoj koju izaziva i istinska ljubav.

pixelizam.com