Koliko kontrolisanje drugih utiče na naše duševno zdravlje?

Piše : Helena Rosandić, psihoterapeut-mr kliničke psihologije

U praksi i teoriji kada polazimo od definicije zdravlja kažemo da je biti zdrav znači biti zdrav u tijelu, duši i duhu. Druga definicija kaže da je zdravlje odsustvo tjelesne bolesti ili bola. Moje iskustvo me upućuje na zaključak da ljekari ljude procjenjuju ili bolesnim ili zdravim. Bolesni su kada se evidentira tjelesna patologija, dok su zdravi ako se ne može pronaći nikakva patologija. Zdravlje odvojeno od bolesti rijetko postaje predmet interesovanja zdrvstvenih radnika, uključujući tu i psihijatre i kliničke psihologe.

Koliko kontrolisanje drugih utiče na naše duševno zdravlje?

Ljekari i stručna javnost, kada definišu zdravlje, gotovo po pravilu govore o tjelesnom zdravlju u terminima: pojačana snaga, izdržljivost, kondicija, hitrost, itd. Za razliku od tjelesnog, duševno zdravlje se gotovo nikada ne pominje kao zaseban entitet, već se po pravilu ono uvezuje sa psihičkom bolešću. Ako se obratite nekoj zdravstvenoj ustanovi sa idejom da želite da unaprijedite svoje duševno zdravlje, a po dijagnostičkim kriterijumima se ne uklapate u klasifikacioni sistem, stručnjaci neće biti sigurni šta sa vama da rade. „Gdje nema patologije, nema potrebe ni baviti se duševnim zdravljem“.

No, ako se zamislimo i počnemo promišljati, možemo pokušati i definisati duševno zdravlje. Psihički ste zdravi ako uživate biti u društvu većine ljudi koje poznajete, naročito sa onima vama važnim u životu, poput prijatelja, emotivnog partnera i članova porodice. Sretni ste ako ste u stanju pomoći članu porodice koji je u nevolji, prijatelju ili kolegi sa ciljem da se on bolje osjeća. Vodite život bez stresa, dan vam obiluje smijehom, izbjegavate da trpite pritiske na koje veliki broj ljudi pristaje kao neizbježan dio života. Prijtno vam je u životu i nemate teškoća u prihvatanju ljudi koji misle i ponašaju se različito od vas. Rijetko zapadnete u zamku ideje da nekog možete promijeniti, zauzimajući pri tome kritizerski stav prema njemu. Kada imate teškoća u odnosu sa nekom osobom, spremni ste da sa njom otvoreno razgovarate o problemu, a ako ne uspijete da ga riješite spremniji ste da prihvatite takvo stanje prije nego da uđete u konflikt sa njom.

Kreativni ste u onom što radite i posjedujete kapacitet da uživate u onom što radite. Kada ste nesretni, jasno vam je da niko ne može biti viječno sretan, ali umijete da prepoznate razloge tuge i nesreće i tada preduzimate korake u razriješavnju takvog stanja. Možete imati i tjelesne smetnje, da nemate jedan od ekstremiteta, pa da opet ispunjavate navedene uslove psihičkog zdravlja.

Nakon pročitanih prethodnih redaka možda se pitate da li je ovo napisano uopšte ostvarljivo, okrenite se oko sebe, anlizirajte svoje prijatelje, članove porodice i ljude koje poznajete, sigurna sam da ćete naći ljude koji se uklapaju u navedeni opis. Neki od nas su uspjeli nekako da nauče ono što vijekovima unazad nesretni ljudi nisu dosegli, a to je kako uživati u duševnom zdravlju.

Moje svakodnevno suočavanje sa ljudima, budući da ima jako malo onih koji se uklapaju u navedeni opis, me plaši jer smatram da imamo ozbiljan zdravstveni problem ili jasnije rečeno, imamo ozbiljan problem duševnog zdravlja.

Danas sam razgovarala sa jednim poznanikom na temu njegovih postova na facebook-u. Pažnju mi privukla njegova kritizerska dimenzija tih napisa, pa je to bila jedna od tema naše konverzacije. Objasnio mi je da to vid terapije, prije toga rekavši da je prisutna „borba na svim poljima, pa i virtuelnom“. Zamislila sam se, nemajući u toj komunikciji prostora da mu kažem da se ne slažem sa njim. Nije imao vremena da me čuje, jer su ga čekali saradnici na poslu.

Navike koje razaraju naše međuljudske odnose su kritizerski stav, okrivljivanje drugog, žaljenje, prigovaranje, prijetnje, kažnjavnje, podmićivanje isto kao i nagrađivanje kako bismo kontrolisali drugog, itd. Mogu još nabrajati ili je pametnije da se zaustavim, jer ako bismo se suzrdžali i od ovih navedenih bili bismo na dobrom putu ka duševno zdravom životu.

Zamislite se i procijenite šta se dešava kada u odnosu sa drugim ispoljavate ohrabrivanje, prihvatanje, kada mu nudite podršku, kada ga slušate, poštujete, pregovarate o razlikama.

Možda će ovaj tekst motivisati neke od vas da pokušaju da modifikuju težnju ka kontroli izvan sebe, tada će možda uspjeti da uoče ljude koji su različiti jer najčešće izgledaju srećno. Ako im se približite, shvatićete da oni nemaju težnju ka kontroli.

Savjetujem vas, a ujedno i ohrabrujem, da u svakom odnosu pokušate iskoristiti pravo izbora te da umjesto kritike, optuživanja i negodovanja, pokušate da preuokvirite stav u težnju ka razumjevanju, prihvatnju i slušanju.

Helena Rosandić
Helena Rosandić
Psihoterapeut - mr kliničke psihologije

Psihološki centar ABC

+382 68 741-923

Ostale Helenine tekstove možete vidjeti ovdje http://www.zenasamja.me/specijali/helena-rosandic

O NAMA

Portal namijenjen ženama i svima koji žele da saznaju više o ženama. Mi smo tu, ne samo za modernu i savremenu ženu, nego i za one koje se ne osjećaju tako. Tu smo za majke, domaćice, poslovne žene, mlade i one u najboljim godinama. Svakodnevno spremamo za svakoga po nešto. Hvala vam što nas pratite ;)

PRATITE NAS NA

© 2011 zenasamja.me. Sva prava zadržana.