Rendgenski zraci promijenili su umnogome istoriju. Koriste se u medicini, u stomatologiji za snimanje zuba i izradu 2D i 3D ortopana, ali i u prevenciji raznih oboljenja.

Što se kuhinje tiče, rendgenski zraci su se naselili na područje mikrotalasne pećnice, a u nastavku slijedi priča o tome kako je, pukom slučajnošću, otkrivena mikrotalasna pećnica.

Život Persi Spensera

Ne može se baš reći da je pod nebeskom kapom Persi Spenser prve godine proveo srećan i zadovoljan. A ko bi i mogao biti zadovoljan kada već sa 18 mjeseci izgubi oca. Da stvar bude gora, majka ovog dječaka preudala se i ostavila svog sina da se dovija među rođačkim empatijama.

Stvar se dodatno zakomplikovala onda kada je stric koji je bio zadužen da čuva mladog Spensera takođe umro. Nekoliko godina Spenser je arčio dane po školi, a potom se povukao jer finansije nisu dozvoljavale da dalje radi na svom obrazovanju. Makar ne kroz institucionalno obrazovanje. Radeći nekada i po 16 sati dnevno, Spenser je od dvanaeste godine radio punom parom, a želio je da svoj život preokrene u nekom pozitivnijem pravcu.

Mladi Spenser je napustio fabriku u kojoj je radio, a kada je počeo da svoju poslovnu karijeru plete u postrojenju koje proizvodi papir, najviše je vremena provodio baveći se promišljanjima na temu električnih instalacija i u učeći o tome kako funkcioniše struja. Svoj naporni rad i učenje uzdigao je na nivo da je nakon nekog vremena bio samo jedan od trojice u mjestu u kome živi koji imaju bilo kakve veze sa strujom. Kada se potom priključio američkim marincima, vrijeme je provodio na moru, a u mornarici je stekao i osnovna znanja čitajući brojne knjige iz biblioteka.

Persijev život nastavio je da se formira kroz neformalno obrazovanje, pa je već 1939. on postao jedan od lidera koji se bave radarskim tehnologijama. U Drugom svjetskom ratu vratio se u službu, a radio je na Menhetnu kao osoba zadužena za usavršavanje projekta iz polja radarskih tehnologija. Za nastanak mikrotalasne pećnice, može se reći, bila je bitna jedna čokoladica koja se u Spenserovom džepu nalazila u vrijeme dok je on pokušavao da pomogne saveznicima.

Ono što je Spenser doživio jeste bio znak da treba pokušati sa daljim radiološko-kuhinjskim eksperimentima, pa je sljedeći korak bio stavljanje kukuruza blizu iks zraka. Kukuruz je postao kokica, a Persi Spenser je do Drugog svjetskog rata prijavio čak 120 patenata. Međutim, može se reći da je mikrotalasna pećnica bila najbolji patent koji je Spenser prijavio. Ono što je svakako interesantno jeste da je pećnica bila visoka čak 2 metra, a da je prva ovakva mašina koštala oko 5.000 dolara.

Mikrotalasna pećnica je sedamdesetih godina usavršena i puštena u tržište, pa se danas mnoga domaćinstva i ne mogu zamisliti bez mikrotalasne.

Ono što je sigurno jeste da je Persi Spenser postavio temelj novom pristupu u kuhinji i to sasvim slučajno. Njegova upornost je i pouka o neodustajanju koja treba da nas natjera da promislimo o tome na koji sve način možemo da promjenimo svijet. Makar se to dogodilo i kao incident, dok pored neke nove mašine koja nagovještava budućnost, u džepu nosimo čokoladicu sa kikirikijem.

Običan bi čovjek, bez ideja, vjerovatno u svemu vidio samo poraz zbog uflekanih pantalona. Vizionari, međutim, vrlo često vide mnogo dalje od onoga što na prvu loptu život pruži. A da se rendgenski zraci nisu promatrali na duge staze, teško da bi se našli i u kuhinji i u medicini.