U psihološko psihoterapijskoj praksi često nailazimo na klijente koji zahtjevaju instant rješenja. Žele da se što prije oslobode depresije, neprijatnih misli i koliko odmah da se oslobode strahova. Realno,  takvo rješenje nije moguće.

U potrazi za nemogućim, ne tako mali broj ljudi posegne za neadekvatnim rješenjem problema, posežući sa antidepresivima i anksioliticima. Češće se zloupotrebljavaju anksiolitici jer je njihovo dejstvo počinje već nakon dvadesetak minuta.

Kako se upadne u začaran krug?

Tako što u početku korišćenja lijeka jedna tablet  Xanaxa ili Bromazepama umiri strepnju, strah, nakon čega se osoba dobro osjeća. To traje neko vrijeme, a onda se desi da više nije dovoljan jedna tableta već se doza povećava iz dana u dan.

Pravnica po zanimanju, osoba koju imam na umu dok pišem na ovu temu, u kasnim tridesetim, priča kako kad izlazi iz kuće svu svoju pažnju usmjeri kako ne bi zaboravila kutiju sa ljekovima, a ako se to nekim slučajem i dogodi, ma gdje bila, automatski se vraća kući. Ona nije jedina koja se sa visokim nivoom stresa na poslu i privatno suočava tako što joj je lakše da funkcioniše sa tabletama.

Milica opisuje da je u zamku zavisnosti od anksiolitika upala naizgled slučajno. Nakon smrti svog oca prije tri godine nije se osjećala dobro, patila je od panike i depresije, slabo je spavala i otežano je funkcionisala na poslu. Tada joj je pola Bromazepama ponudila prijateljica koja ga je pila jer je imala poteškoća u suočavanju sa stresom na poslu. “Sjećam se kako sam se tada blaženo osjećala. Nestala mi je knedla iz grla, srce se umirilo, umanjila se tenzija. Tada je bilo djelotvorno, a onda je takav način rješavanja problema došao po svoj danak.”

Živimo u vremenu kada je nepristojno i sramotno pokazivati emocije. Ljudi oko nas su sve manje u stanju prihvatiti svoju ili tuđu emociju. Od nas se traži učinkovitost sada i odmah. Kako se onda baviti u kontinuitetu svojim osjećanjima kada je osjećanja  potrebno prvenstveno umrtviti?

Statistike u državi i regionu pokazuju alarmantnu cifru gdje sve veći broj populacije koristi “hemijsku treću nogu”. Koliko je alarmantno što smo postali “Anksiolitik populacija”? Lično mislim da je problem ektremno zabrinjavajući.

Većina osoba koje svakodnevno piju anksiolitike ili antidepresive, u najvećem broju slučaja bez propisa psihijatra su primarno emocionalno nestabilne osobe. Od takvih osoba ćete čuti izjave poput: “Jako sam osjetljiv”.  Ovakvim osobama se može pomoći i na drugi način, psihoterapijom prije svega. No, oni radije biraju put koji iziskuje manje truda. Umjesto da se upuste u psihoterapijski proces i započnu rješavanje problema, oni se dohvate lijeka, a problem uguraju pod tepih.

Teško da osobe koje zahtjevaju hitna rješenja prave razliku između posmatrača gola na utakmici u ulozi navijača i samog izvršioca, odnosno igrača koji je dao go. Psihoterapijski proces upravo daje šansu za mogućnost da budete golgoter, a ne samo posmatrač. Da biste postali uspješan fudbaler potrebni su sati i sati napornih treninga. Ista stvar je i sa psihoterapijskim procesom. Ozbiljan rad na sebi zahtjeva prvenstveno odluku da ulažete u svoju promjenu, a onda vrijeme da se posvetite sebi. Ima ljudi koji bi išli na psihoterapiju, ali nemaju vremena jer rade po deset sati dnevno. Neki drugi pak nemaju novca. Oni treći imaju novca, ali se psihoterapeut ne uklapa u njihov raspored.

Tako u krug, od jedne tablete do prave zavisnosti.

Ima onih koji na tabletama žive decenijama. Neki su počeli sa lijekom prije deset godina i nakon toga nikada nisu otišli na kontrolu kod psihijatra, niti mijenjali lijek. Aman, ljudi, znate li vi koliko je godina edukacije potrebno da bi neko postao psihijatar? Nakon srednje škole još najmanje deset. Šta vi mislite da ste već spremni za zvanje doktora i da ste edukovani da sami sebi propisujete medikamente?

Na kraju da ne zaboravim da napomenem da u praksi srijećemo i ljude koji ne piju svoje, već ljekove koji su propisani nekom drugom. Muževi uzimaju od žena one njihove tablete jer se tog dana uznemire na poslu. Nekima komšija donese lijek koji je provjerio i njega umiruje. Dalje, neki od vas ljekove uzimaju van svih propisa, jedan dan ujutru, drugi preskoče, treći samo uveče. No, niko se ne zapita da li ovi medikamenti imaju tada pravo dejstvo. Napisaću vam: nemaju! Štaviše, u tim okolnostima mogu imati štetan efekat.