Tipične situacije koje osoba sa problemom socijalne anksioznosti izbjegava su obavljanje neke radnje pred drugim ljudima, javni nastup, razgovor sa drugim osobama koje ne doživljava bliskim, ili uopšte interpersonalni kontakti.

Od davnina su ljudi ispoljavali određene znake socijalne anksioznosti poput stidljivosti, treme, straha od toga „da me svi gledaju“, nesnalaženje u interpersonalnim odnosima. Međutim, sa erom dramatičnih društvenih promjena, koju prati demokratizacija u inteziviranju socijalnih uloga i njihovoj preraspodjeli, u kojoj se sve većem broju ljudi delegira učešće u javnom životu, to ima za posljedicu da socijalna anksioznost postaje smetnja koja sve češće zaokuplja pažnju psihoterapijske prakse. Ona se doživljava kao hendikep koji osobu spotiče u namjeri da u poslu postigne uspijeh i u uspostavljanju važnih društvenih kontakata.

Socijalna anksioznost  je u dijagnostičkoj praksi mlada kategorija, jer je do doba razvoja savremenog društva ona bila zanemarivana. Osjećati socijalnu anksioznost je bila sramota. Osobe koje su osjećale takve smetnje su težile da svoje simptome sakriju od očiju javnosti, pa nije rijetkost da su neke jedinke pribjegavale alkoholu kao spasonosnom rešenju. Kod nekih osoba su čak depresivna ispoljavanja predstavljala masku za simptome socijalne anksioznost.

Opšte manifestacije socijalne anksioznosti su da osoba koja pati od tog problema pribjegava svim mogućim radnjama kako ne bi privukla pažnju na sebe, i da nikako ne bude u centru pažnje. Manifestacije socijalne anksioznosti pronalazimo u širokom rasponu, od blagog straha od određenih situacija, do veoma intezivnog straha od najvećeg broja socijalnih situacija, koje mogu da dovedu do potpunog povlačenja osobe iz njene socijalne sredine.

U životnoj praksi možemo uspješno razlikovati tremu i socijalnu anksioznost. Dok umjerena količina straha djeluje podsticajno u smjeru da jedinka mobiliše sve svoje potencijale obezbjeđujući bolji javni nastup, intezivan strah može djelovati blokirajuće na pripremnu radnju i omesti njeno izvođenje.

Granicu između treme i socijalne anksioznosti nije uvijek lako odrediti, socijalna anksioznost se izdvaja time što je osoba preokupirana svojim strahom, pretjerano strijepi od očekivanja svog lošeg ponašanja i njeno funkcionisanje u datoj situaciji zaista može biti narušeno strahom. Socijalna anksioznost nije uvijek remetilački faktor za izvođenje određenih radnji, ali je strah od neuspjeha toliko intezivan, da osoba često odustane i prije nego što se izloži za nju opasnoj situaciji. Ovo njeno ponašanje joj na taj način i umanjuje priliku da vidi kako će izgledati obavljanje „anksiozne radnje“ pred drugima.

Stidljive osobe za razliku od osobe koje imaju problem sa socijalnom anksioznošću stidljive su samo na početku određene socijalne situacije, prilikom upoznavanja, dok osobe koje pate od socijalne anksioznosti ostaju anksiozne sve vrijeme trajanja provocirajuće situacije.

Pri izlaganju situacijama kojih se plaše, osobe sa socijalnom anksioznošću ispoljavaju intezivan strah, tijelesne simptome straha, pa i panične napade.

Čega se sve plaše osobe koje pate od socijalne anksioznosti?

Posjeduju strah od govora pred drugima i javnog nastupa: plaše se govora pred drugima, istupanja pred grupom ljudi, javljanja za riječ na sastanku, itd.

Ispoljavaju strah u kontekstu obavljanja ostalih radnji pred drugima: plaše se da pišu pred drugima, jedu, obavljaju svoj posao, imaju strah od ulaska u prostoriju u kojoj se već nalaze drugi, strah od korišćenja javnih toaleta, itd.

Manifestuju strah od interakcije sa drugima: strah od neformalnog govora, izražavanja sopstvenog stava ili pokazivanja sopstvenog ponašanja.

Osobe sa socijalnom anksioznošću često djeluju nesigurno i mogu u interpersonalnom odnosu izgledati „nespretno“. U domenu ličnosti odlikuje ih nesigurnost, nisko samopouzdanje, osjećanje niže vrijednosti, povučenost, iščekivanje podsmjeha, preosjetljivost na kritiku, podcjenjivanje sebe, itd.

U tretmanu socijalne anksioznosti koristi se psihoterapijski pristup, a bolje rezultate će dati onaj psihoterapijski modalitet koji sadrži tehnike izlaganja anksioznim stimulusima. Tretmanom se postiže pozitivan ishod, ali proces je intezivan i traje duže vremena.