Mislim da je većina razloga sa ove liste stvar zdravog razuma. Djeca su dragocjena i nježna stvorenja. Treba ih lagano upoznavati sa svim čudima svijeta i ne bi smjeli da se plaše svojih roditelja. Toliko toga se dogadja oko njih i nije daleko vrijeme kada će morati o mnogo čemu da brinu. Zato djetinjsvo mora da bude sinonim za sreću i bezbrižnost.

Šaljemo poruku da je nasilje OK

Djeca koja dobijaju batine, nerijetko i sama postaju nasilna! Misle da je udariti osobu koja je stvorila problem, jedino rješenje situacije. Vidjala sam roditelje koje govore svojoj djeci da prestanu sa udaranjem drugog djeteta i to dopunjavaju batinama!! To djeci šalje nejasne signale. Kako ga naučiti da ne zadaje udarce dugome, ako ih i samo prima i to od roditelja! Roditelji i jedino roditelji su svojoj djeci uzor!

Postoje drugi načini za disciplinovanje!

Ima mnogo alternativa za batine, koje baš i nisu iz raja izašle. Pedagozi, literatura i časopisi o roditeljstvu daju razne savjete. Neke metode uključuju tajm aute, oduzimanje omiljene igračke, udaljavanje iz grupe omiljenih drugara, ili jednostavno razgovor o tome koliko je djetetovo ponašanje u određenom trenutku bilo neprimjereno. Vrsta disciplinske mjere će, naravno zavisiti od samog djeteta, jer ne reaguju sva djeca isto.

Zlostavljanje djece je protiv zakona!

Čak i da nije, zar ste primorani da udarite svoje dijete? Iskreno se nadam da niste. Zakoni o zlostavljanju su postavljeni kako bi zaštitili dobrobit djece i spriječili da postanu žrtve nečega nad čime nemaju kontrolu. Suviše su mali da se suprotstave odrasloj osobi, kada je u pitanju fizička snaga. Na žalost, ima mnogo ljudi koji se osjećaju superiornije kada mogu da pokažu svoju nadmoć nad slabijom osobom. A trebalo bi da je osnovna ljudska potreba da zaštiti slabijeg, bilo da je u pitanju dijete, životinja ili odrasla osoba...

Djetetu se mogu nanijeti ozbiljne fizičke povrede

Modrice, slomljene kosti, slomljeni zubi, kao i razne druge povrede nisu rijetke kada odrasla osoba udari dijete. Jedan sasvim mali , ali snažni i nekontrolisani zamah rukom može nanijeti tešku povredu. Nije rijetko ni hospitalizovanje djece nakon „pedagoških“ batina. Nisu oni baš tako izdržljivi kao što većina misli. Djecu treba tretirati kao male, dragocjene paketiće i čuvati od povreda, a ne nanositi im!

Batine ništa ne rješavaju!

Nikada mi nije bilo jasno kako batine mogu da „riješe stvar“! Roditelji koji tuku djecu ne dokazuju ništa osim da su veći, jači i sposobni da nanesu bol! Djeca treba da znaju da je to što su uradila pogrešno. A batine im neće objasniti da je njihovo ponašanje u datom trenutku neprihvatljivo i neće o tome razmišljati ni sledeći put! Šta više, pronalaziće nove načine da krišom ponove nevaljaluk i prođu bez batina!

Treba im pokazati kako da se ponašaju!

Već smo zaključili da roditelji moraju da budu uzor svojoj djeci. Objasniti im šta je pogrešno i zašto neke stvari ne bi trebalo da rade, olakšaće im rezonovanje kasnije, kada odrastu. Ako su u stanju da svoje probleme riješe  razmišljanjem i rezonovanjem, neće razviti bijes, koji danas, na žalost nije rijedak kod mnogo ljudi. Ovo će im pomoći takođe da svaki problem na koji naiđu riješe bez pribjegavanja nasilju. Uvjek djeci, u skladu sa njihovim godinama objašnjavajte sve! U stanju su mnogo više da pojme nego što smo zaista svjesni!

Batine ne pokazuju ljubav!

Generalno, djeca  brže reaguju na ljubav, nego na nasilje! Udariti djete, a potom mu reći kako ga volite, šalje veoma zbrkane poruke! Svi se sjećamo batina „za naše dobro“ i čak ni sada, malo ko razumije  šta nam je dobro iz toga došlo... Najluđe je što se batina sjećamo, ali ne i razloga zbog kojih smo ih dobili... Ali, trenutaka u kojima su nam roditelji „držali predavanja“ sjećamo se svi!

Oni su Djeca!

Ovo je stvarno jednostavno! Djeca su malena bića kojima je beskrajno potrebna ljubav i ohrabrenje, a ne bijes i nasilje! Život je suviše kratak da bi smo djeci uskratili da jednostavno budu djeca! Kada su u stalnom strahu da će dobiti batine zbog nečeg što su uradili ili bi mogli da urade, uskraćeni su za bezbrižnost, slobodu i uživanje u djetinjstvu.