Zbog nepažnje ili neke naše trenutne frustracije, svi ponekad kažemo nešto zbog čega kasnije žalimo i voljeli bi da nikada nismo izgovorili. Riječi su kao kamenje. Ako ga jednom bacite, ne možete da ga vratite nazad, a i te kako može da povrijedi nekog.

Skoro svaki roditelj je imao takvih momenata – da kaže nešto zbog čega kasnije žali, znajući da je to povrijedilo, naljutilo ili zbunilo njegovo dijete. Vaspitanje djece ne treba da sadrži riječi koje bole. Evo nekoliko stvari koje ne bi trebalo da kažete svom djetetu:

"Ugledaj se malo na sestru/brata/druga...!"

Od roditelja koji imaju dvoje ili više djece često možete čuti:"Vidi kako je tvoja sestra pametna i mirna, ugledaj se malo na nju!" ili "Pogledaj tvoga brata kako sam veže pertle, a ti.." ili "Tvoja sestra je od dvije godine prestala da koristi cuclu"... Primjera je bezbroj. Ako svoje dijete uporedjujete sa bratom ili sestrom, tako ćete samo poticati rivalstvo izmedju njih i ostavljati prostora za više rasprave i ljubomore.  Čak i ako vam takve misli padaju na pamet, ne dozvolite sebi da ih izgovorite naglas.

Svako dijete je priča za sebe, ima svoj krakter, svoj temperament i razvija se različitim tempom. Ako ga uporedjujete sa nekim drugim djetetom, to mu govori da biste voljeli da je drugačije i to ne samo da može da ga zbuni, nego i da negativno utiče na njegovo samopouzdanje.

"Aman dijete, ostavi me malo na miru!"

Najlakše je kada vas dijete iznervira da počnete da vičete : " Ne dosadjuj!", "Daj mi samo 5 minuta da se odmorim od tebe!"  ili "Ostavi me na miru!". Na primjer, vi telefonirate ili pokušavate da izračunate mjesečne troškove, a dijete po deseti put dolazi da vam prepričava šta radi i šta se dešava sa njegovim igračkama... Naravno da svaki roditelj s vremena na vrijeme ima potrebu za malo slobodnog prostora samo za sebe, ali stalno ponavljanje takvih oštrih rečenica ne šalje dobru poruku djetetu i definitivno ostavlja utisak da ne želite da razgovarate s njim, niti da saslušate njegove probleme. 

Pregrizite jezik i odgovorite smireno, kao na primjer: " Mama je sada zauzeta, pričaćemo za 10 minuta".

"Zato što ja tako kažem!"

Na pitanje "Zašto?", roditelji često imaju običaj da odgovore "Zato što ja tako kažem!", umjesto da nešto lijepo objasne svojoj djeci. Na primjer, dijete pita zašto ne može da jede čokoladu prije ručka, a vi umjesto da mu objasnite da će mu to pokvariti ručak, smanjiti apetit i slično, vi mu odgovarate : "Zato što ja tako kažem!".
Ovom rečenicom djetetu šaljete poruku "Ja sam veliki, ti si mali...zato, ja imam moć, a ti ne... Ja govorim, a tvoje je samo da me slušaš."  Cilj je, ustvari, da dijete poštuje i vas i ono što kažete, a ne da na vas gleda kao na diktatora. Objasnite djetetu zašto mu branite da radi nešto što želi u tom momentu i zašto treba da uradi drugačije.

"Ma, šta ti znaš? Ti si dijete."

Svako dijete dodje u fazu kada misli da sve zna. Kada nauče nešto novo, djeca to žele da podijele sa svima za koje misle da to ne znaju. Ponekad će izmisliti stvari, lagati i davati pogrešne informacije, ali ako mu vi stalno ponavljate "Ti si dijete, ti ništa ne znaš", u njegovoj glavici počinje da se vrte misli: " Možda je istina da ja baš ništa ne znam  i da sam glup." Djeca griješe, a vaš zadatak je da ih učite i usmjeravate.

"Čekaj samo otac da ti sazna za ovo, pa ćeš da vidiš!"

Kada dijete nešto pogriješi, treba da se nosite sa situacijom tako da dijete može da shvati da je njegov postupak  izazvao neželjene posljedice. Na primjer, kada udari brata ili sestru, odmah treba da ga opomenete ili izgrdite, a ne da čekate vašeg partnera da to završi kad se vrati s posla. Dok tata dodje kući, dijete će vjerovatno i zaboraviti šta je uradilo, pa tatino vikanje neće dovesti u vezu sa udaranjem brata ili sestre. Osim toga, prijetnje tipa "Čekaj samo da ti otac dodje kući", mogu da stvaraju kod djeteta osjećaj straha i anksioznosti.

I na kraju, ovakav stav i disciplina definitivno narušavaju vaš autoritet i djetetu šalju poruku da vas i ne treba da sluša i da je tata glavni.