Većini nas je poznato stanje zaljubljenosti. Sama često žudim za tim čarolijama. Pitam se da li ću se nekada opet zaljubiti, da li su tri doživljene zajljubljenosti dovoljne u mom životu?

Kada si zaljubljen, ooo: „Kako je to divno, to je kao da ponovo oživiš“. Lako je razumjeti zašto ne želimo toga da se odreknemo.     

Iskustvo zaljubljene osobe je prilično čarobno: odlikuje ga rastapanje njegovog Ja i preobražavanje u očaravajuće Mi, praćeno blaženim sjedinjavanjem. Koliko god se okolnosti razlikovale, iskustvo je isto, zaljubljene osobe idealizuju voljeni objekat, opsjednuti su njim, i često ne žele ništa drugo osim da ostatak života provedu u njegovom društvu.

Doživljaj emocionalnog stanja voljenja, a ne druga osoba, jeste ono što je toliko neodoljivo. Čovjek voli svoju želju, maštu, a ne željenu osobu.

Iskustvo zaljubljenosti je gotovo božansko i veličanstveno, ali postoje momenti kada zaljubljenost izaziva više nevolje, nego koristi.

Klijenti na terapiju dolaze zbog toga što je ostvarenje njihove ljubavi osujećeno za sva vremena, na primjer kada su oba partnera u braku, kada su različite vjere, itd. Nije rijedak slučaj da ljubav nije uzvraćena, jedna osoba je zaljubljena, a druga želi samo površan odnos. Nekada je voljena osoba skroz nedostižna, to može biti profesor, sveštenik, bivši terapeut, prijateljev supružnik, itd. Osoba često može postati obuzeta ljubavlju do te mjere da cjelodnevno vrijeme provodi u iščekivanju kratkog susreta sa voljenom osobom na uštrb svega ostalog: porodice, posla, prijatelja. Osoba koja je u vanbračnoj vezi može ispoljavati ponašanje koje je distancira od supružnika, namjerno održavati bračnu vezu nezadovoljavajućom, kako bi se smanjilo vlastito osjećanje krivice.

Pošto većina ljudi zna, iako izbjegava suočavanje sa realnošću, da iskustvo zaljubljenosti neće vjećno trajati, u psihoterapiji se trudim da klijentu predstavim dugoročnu perspektivu njegovog stanja i odvratim ga od donošenja bilo kakave nepovratne odluke na osnovu osjećanja koja su najvjerovatnije prolazna.

Izraziću na ovom mjestu svoju nelagodu prema radu sa zaljubljenim klijentima. Imajući na umu da je zaljubljenost jedno začarano stanje svijesti koje potpuno opsjeda osobu, jasno vam je zašto su psihoterapija i zaljubljenost fundamentalno nespojive.

Polazim iz pozicije psihoterapeuta koji poštuje klijentov zanos, ali mu isto tako pomažem da se pripremi za njegov kraj. Gotovo po pravilu postoje dokazi da romantične ljubavi nikada ne opstaju, te je iščezavanje dio prirode zanosnog stanja zaljubljenosti. Uz strpljenje terapeuta, klijent će se sam suočiti sa iracionalnošću svog stanja.

Mika Antić piše: “Orao nikada nije imao potrebu da se upozna sa neki drugim orlom“, dok je Niče o svojoj zaljubljenosti pisao: “Jednog dana pored mene je proletio vrabac  i pomislih da sam vidio orla. Sada se čitav svijet trudi da mi objasni koliko griješim – a postoji i pravi evropski trač o tome. Dobro, kome je bolje? Meni, „zavedenom“, kako kažu, koji sam zbog cvrkuta ove ptice čitavo ljeto stanovao u uzvišenom svijetu nade-ili onima koje je nemoguće zavesti?“.

Zaljubljeni klijenti se sa različitim motivima obraćaju za pomoć. Neki traže pomoć kako da zavedu tu osobu, kako da je zadrže za cio život; neki da izađu iz te veze i oslobode se opsesije. Oslobađanje od objekta zaljubljenosti je jako mučno i teško. Rijetko neki ljudi gotovo za tren izađu iz stanja zaljubljenosti, dok se u većini slučajeva gotovo mjesecima muče žudeći za voljenom osobom. Nije rijetko da prođu godine prije nego što mogu da se sretnu sa tom osobom ili čak pomisle na nju, a da ne osjete nastup želje ili uznemirenosti.

Raskid sa zaljubljenošću je nestabilan proces. Javljaju se regresije, a najčešći uzrok zastoja je ponovni susret sa voljenom osobom i klijentova racionalizacija da je izašao na kraj sa zaljubljenošću, da ju je prebolio i da će mu srdačan razgovor ili odlazak na piće pomoći da razjasni neke stvari, da shvati gdje su pogriješili, da uspostave prijateljstvo ili da mu se omogući da kaže zbogom ili izvini.

Malo je vjerovatno da će se bilo šta od ovog dogoditi. Oporavak takvih klijenata prije ode u nazadovanje, baš kao i što liječeni zavisnik od alkohola nije imun na gutljaj tog pića.

Sada se obraćam trenutno zaljubljenim čitaocima i pokušavam da intervenišem iz pozicije terapeuta, u nadi da me nećete etiketirati kao nekoga ko zavidi na žudnji.

Zamislite da je vaša zaljubljenost u obliku terazija i pokušajte da procijenite odnos zadovoljstva-nezadovoljstva, sreće-nesreće koje veza pruža. Obratite pažnju na to koliko minuta i  sati dnevno posvećujete razmišljanju o voljenoj osobi.

Ako se zaprepastite koliko vam je život zaokupljen cirkularnim mislima koje se ponavljaju i koliko malo vremena provodite u stvarnom životu, vrijeme je da se ozbiljno pozabavite tim problemom. Zapitajte se da li vam opsesivno bavljenje zaljubljenošću služi u spriječavanju da se usresredite na mnogo ozbiljnije misli.