Sasvim je drugačije kad se nakon nekoliko puta ipak prvi put neko stvarno zavoli. U toj se magiji dvije duše spajaju svi spokoji kosmosa i tu napokon pronalaziš izgubljenog sebe. Sada je nekako sve lakše. Onaj osjećaj kao da si napokon pronašao drugi dio svog bića i stopili ste se u cjelinu. Sa tom osobom poželiš imati djecu, boriti se, ići kroz nevrijeme čvrsto se držeći za ruke. A kad padne noć, to je rame najsigurniji jastuk na kom polažeš svoje umorno lice.
Tada prestaju traženja i flertovanja s drugima, tada samo prigrliš vjeru da je ovo zaista pravo. Želiš da brineš o nekome, da mu ljubiš vrline i mane bez da zastaneš na tren. Ne premišljaš se. Shvataš da ljubav nije ljubav na oblacima, već čvrsto stojeći na tlu, spreman za sve što slijedi, jer sada sve i ima smisla. Shvataš da ljubav nisu samo slatke riječi i bonaca. Ljubav su i oluja, pljusak, kada njemu nije do razgovora, ili tebi. Kada ne mjeriš na tasu vage ko je za koga više uradio, samo se prepustiš. Ljubav ne poznaje sebičluk, onoliko koliko je daš ona se dvostruko vrati. Ali, za to je bitno imati ovu pravu osobu. Sresti se sa njom. Sačuvati je i biti iskren. Na laži se kule bez temelja grade. I ruše.
Pitaju me kako prepoznati srodnu dušu, kad već jednom pogriješiš, prevariš se. Možeš. U odsustvu straha. Više se ne plašiš ničega. Ni daljina, ni drugih ljudi, ne plašiš se da položiš srce na otvoreni dlan. Čak i smrti da gledaš pravo u oči, da ne trepneš. Osjećaš snagu da uradiš sve za vas, da se žrtvuješ, ništa ti nije teško, odričeš se bez da tražiš išta zauzvrat, ali ti se ipak daje, jer ste jedno. Postajete porodica. I to nema veze sa papirima, zakonima niti državom. Vaše burme su vaši zaljubljeni pogledi. Vaš dom je svaki iskren zagrljaj. Nebitno gdje se nalazili. Vaši zavjeti su više od slova na papiru, to su svakodnevne riječi podrške kad radite ono što volite, riječi utjehe, vaši zavjeti su vaša djela.
I vaš uspjeh je ako kraj te osobe možete zamisliti život sa svim svojim usponima i padovima. Ako možete zamisliti sebe kako, kroz nekoliko decenija, klečite pred bolničkim krevetom, ljubite naboralo lice vašeg umornog, saputnika i molite se da i posljednji udah vazduha bude udvoje.