Ključna stvar za ostvarivanje valjanog odnosa je bazična perspektiva iz koje doživljavamo sebe, druge ljude i svijet oko sebe. Upravo manevri idealizacije ili projekcije onemogućavaju konkretno viđenje druge osobe, a bez suočavanja sa suštinom drugog, odnos nije odnos.

Pokušaću da pojasnim šta hoću da vam kažem. Sve dok uzimamo u obzir samo perspektivu drugog, ono kako nas drugi vide i kroz njihovu prizmu doživljavamo sebe same, gubimo šansu da budemo onakvi kakvi smo stvarno. Sa druge strane, iz egocentričnog stanja, kome nedostaje kvalitet direktne percepcije, nismo u stanju da jasno vidimo ni sebe, ni drugog onakvim kakvi stvarno jesmo.

Izbjegavanje mogućnosti suočavanja sa sobom onakvim kakvi jesmo i viđenja drugog baš takvim kakav jeste gubimo šansu za ostvarivanje dobrih odnosa. U praksi to bude jedan od razloga krahiranja emotivne veze. Dakle, problem proističe iz egocentrične prirode posmatranja emotivnog odnosa.

Raskid emotivne veze može da bude pokretač jedne sumacione krize, kada nije rijetkost da imamo potrebu da se isključimo iz svega što se događa oko nas i kada nam prija samo tišina. To su životni događaji koji pokreću u nama niz pitanja koja vrtimo po glavi: šta smo sve mogli, a nismo, šta smo uradili, a nije trebalo, kako je došlo do ovog.

Emotivna kriza može predstavljati priliku da naučimo kako da ubuduće preuzmemo kontrolu nad sopstvenim životom. To je šansa u kojoj možemo da provjerimo što smo uradili i kako to možemo u budućnosti da popravimo, promijenimo, izliječimo, bolje reagujemo.

Možemo preispitati sebe da li smo upali u jedan obrazac, u začarani krug iz koga ne možemo nikako da izađemo. Da li ste emotivno zrela i samosvjesna žena koja kontinuirano za partnera bira emotivno manje zrele muškarce i onda bude u šoku kada se desi da sazna da je on sve vrijeme varao? Da li ste muškarac koji teži da bude dominantan, da se osjeća vrijednim, a onda primijetite da za partnerku birate ženu koja je samoostvarena, ima dobar posao i sigurna je u sebe.

Pokušavajući da nađete razlog zbog koga griješite, nemojte biti previše stogi prema sebi jer vjerujem da ste uradili najbolje što ste tada znali. Pokušajte da prihvatite stvari, da se učite razumijevanju i strpljenu, a takva pozicija će ujedno biti šansa za rast i razvoj. Neosporno je da svako ima i svoju lošu stranu, svijetlo i tama su par, dan bez noći ne može, kraj je imao svoj početak, a svaki početak ima i kraj. U životu proživljavamo i uspone i padove, to je valjda suština.

Svjesna sam da se pitate zašto ljudi rade neke stvari. Niko od nas nema pravo osuđivanja drugog, a nije pametno osuđivati ni sebe. Griješimo, to je ljudski, no ljudski je i priznati svoje slabosti.

Priznavajući nesavršenosti sebe i drugih, manje se plašimo pokušaja.

Postoje neke osobe koje u emotivnim vezama prelaze granicu prihvatljivog pokušavajući da istjeraju pravdu i težeći da izvuku iz partnera ono najbolje. Takve osobe u drugom vide i one mogućnosti koje ni oni sami ne vide. Ali ljudi se plaše svojih mogućnosti, plaše se saznanja da oni imaju sve i da se rješenje nalazi u njima, a da u emotivno preplavljenom stanju nisu u stanju da ga uoče.

Teško je prihvatiti sebe onakvim kakvi jesmo, teško je prihvatiti drugog baš takvim kakav jeste, međutim kada u tome uspijemo dobri odnosi dolaze kao rezultat. Ako to niste u stanju, možda možete da probate da razvijate tu sposobnost.

Pokušajte da budete obični i sebe prihvatite bez uslova. Podržite slobodu izbora partnera. Dozvolite drugima da vas vole na njihov, a ne na vaš način. Prestanimo da očekujemo od drugih da rade stvari na naš način. Zaboravimo da forsiramo tendenciju projektovanja sebe sa onim što nam se dopada ili ne dopada na njih, ako želimo da imamo dovoljno dobar odnos. Težimo iskrenosti, tolerantnosti i strpljenju prema drugom. Postavimo ih na pijedestal komunikacije. Pokazujmo da nam je stalo do njih.