Iskustvo rada sa različitim generacijama, upućuje na upadljive različitosti, kako u ostalim životnim sferama, tako i u domenu seksualnosti i seksualnog života. Stručnjaci apeluju, evo i ja na ovom mjestu da nešto uradimo po pitanju, činjenice da današnja omladina sve više, kao prvi izbor u ponašanju, bira nemoral i nasilno ponašanje. Internet i društvene mreže čine da je našoj djeci sve na dohvat ruke. Prije nego krenu u školu djeca svoja čula nadražuju raznovrsnim sadržajem, osjećajući strah zbog toga. Djeca nisu zainteresovana za crtane filmove kao što su oni nekada izgledali, njihov mozak se zadovoljava sa mnogo više brze i glasne stimulacije, tačnije agresivne stimulacije.

Konzument pornografskih sadržaja, bez učešća, se postaje na ranom školskom uzrastu, dok se upuštanje u bliskost sa drugom osobom odlaže sve više, te nije rijetkost da se mladi ljudi upuštaju u prva seksualna iskustva nakon dvadeset pete godine. Jasno nam je da postoji seksualizovanost sadržaja oko nas, sve liberalniji stavovi o seksu, što naizgled čini se upućuje na misao da mladi slobodno stupaju u bliskost sa drugom osobom. No, realnost posjeduje neki drugi oblik.

Mladi ljudi današnjice su uplašeni od seksualnog odnosa uživo, dok upuštanje u onlajn seks je nešto prihvatljivo, učestalo i postalo je „normalno“. Brojni su primjeri onlajn pornografskih sajtova na kojima se nude razni sadržaji, od seksa uživo gdje konzument može usmjeravati aktere, naravno za to je potrebno da plati, preko sajtova sa zoofilijom, i drugim neprikladnim sadržajima.

Za neke mlade ljude je postalo dovoljno provoditi sate uz takve sadržaje, što biva praćeno višesatnim samozadovoljavanjem. Takvi izbori u ponašanju preuzimaju visok nivo upražnjavanja, što za posljedicu ima činjenicu da mladi ljudi nisu zainteresovani za fizički kontakt, tj. za pravi seks. Kao posljedica ekspanzije konzumenata online seksa u praksi se suočvamo sa pojedincima koji zbog pretjerane masturbacije povrijede svoje tijelo, ili na one koji kažu da „pravi seks“ ne može da ih uzbudi, jer ih uzbuđuju samo ružne riječi i agresivno ponašanje partnera. Postoji raskorak između onog što oni projektuju u svojoj glavi i onog što je realnost i onog kako izgleda kontakt tijela sa tijelom.

Realnost nije tako stimulišuća kao onlajn pornografija, česte su riječi mladih ljudi sa kojima razgovaram. Ne tako mali broj njih dolazi na psihoterapiju nakon neuspješnog seksualnog kontakta, u koji su se prvi put upustili u srednjim dvadesetim godinama.

Broj socijalnih interakcija uživo se drastično smanjio. Generacije današnje omladine sve manje gube spretnost u društvenim vještinama. Izlazak iz kuće počinje da gubi na svojoj primamljivosti, a ljudi se sve više druže online.

Kada bi pokušali da razumijemo, i današnji onlajn stil života prihvatimo kao oblik ponašanja koji je osobenost današnjeg vremena, sve bi to bilo uredu da zbog toga ljudi nisu nesrećni, da zbog takvog načina života ne registrujemo porast depresivnih ispoljavanja i sucidalnog ponašanja.

Šta bi bila preporuka? Postoje mnoge opcije koje ukazuju na rješenje, ali su one teško ostvarljive. Za početak predlažem da vi koji ste iole svijesni pokušate da na internetu provedete najviše tri sata dnevno. Da mene pitate, moj predlog bi bio da internet u cijeloj Crnoj Gori bude dostupan samo od 11h do 14h.