Crna Gora se ne može pohvaliti savremenim porodilištem, čak ni u Kliničkom centru. Godinama se najavljuje nova zgrada u kojoj bi doktori, porodilje i njihove bebe mogli da računaju na uslove koji odavno postoje u razvijenim zemljama. Direktor ginekološko-akušerske klinike, dr Snežana Raspopović kaže da bi nova zgrada riješila više problema. Da li je najveća klinika Kliničkog centra, u kojoj se rađa većina djece u Crnoj Gori, i uz to zapošljava 140 ljekara, sestara, radnika, zaslužila da se proširi i modernizuje, nije uopšte upitno, ali jeste da li će se i kada to ostvariti.
Dr Snežana Raspopović, načelnica ginekološko-akušerskog odjeljenja u KC Crne Gore
Nova zgrada porodilišta odavno se čeka. Da li je njena gradnja izvjesnija, imate li najava o tome da će Podgorica dobiti savremeno porodilište?
Dr Raspopović: Mi se tome nadamo. Porodilište je jedini segment u ovoj kući u kojem, bukvalno, ništa nije rađeno od useljenja, ne računajući neke sitne popravke. Mnogo se pričalo o rekonstrukciji porodilišta koje je potpuno neodgovarajuće bilo i kada je otvoreno.
Nekoliko arhitekata je bilo angažovano da napravi projekat rekonstrukcije porodilišta, a planovi su se se mijenjali sa promjenom menadžmenta. Postoji predviđeni prostor u krugu Kliničkog centra za novu kliniku koji bi nama u potpunosti odgovarao i zbog blizine sa Centrom za neonatologiju. Dešava se i da su sve sale u operacionom bloku zauzete i onda smo prinuđeni da čekamo slobodnu.
Šta sve u sadašnjem porodillištu treba mijenjati?
Dr Raspopović: Puno toga zaslužuje promjenu. Najprije neadekvatno mjesto gdje se nalazi - direktno je izloženo posjeti. Najveći problem je nedostatak operacione sale. Dio carskih rezova je planiran, zbog patoloških trudnoća, zbog bolesti majki, ali sve ostale indikacije spadaju u hitan carski rez. U tim situacijama, koristimo ginekološku salu u operacionom bloku ili bilo koju drugu koja je na raspolaganju.
Imamo veći procenat carskih rezova, kao i svi u regionu, zbog patologije, zbog velikog broja vantjelesnih trudnoća, višeplodnih trudnoća i trudnica u starijim godinama, i sve su to uglavnom rizične trudnoće. Do sada su carski rezovi činili oko 14 odsto ukupnog broja porođaja, a sada su na oko 20 procenata što je očekivano i nije iznenađujuće. Imamo potrebu da potpuno odvojimo odjeljenje carskih rezova od akušerskog odjeljenja, gdje leže normalno porođene žene koje se kraće zadržavaju na odjeljenju.
Postoje li šanse za ostvarivanje baby friendly programa u KC-u? Nekoliko porodilišta u Crnoj Gori već ima taj program, zašto ga nema sada u Kliničkom centru?
Dr Raspopović: Novi prostor omogućio bi nam implementaciju baby friendly programa što je i preporuka Vlade Crne Gore još od 2000. godine. Sva ostala porodilišta u Crnoj Gori su u ovom programu. Ovaj program je u tim ustanovama relativno lako organizovan zbog povoljnih građevinskih uslova i manjeg broja porođaja. U sadašnjim uslovima u našoj ustanovi ne postoji mogućnost sprovođenja ovog programa jer je većina soba četvorokrevetna, bez kupatila i toaleta.
Kada bi dobili novu zgradu, zagovarala bih i ideju da se spojimo sa neonatologijom Instituta za bolesti djece, i onda bi mogli da oformimo centar za neonatologiju sa deset neonatologa koji bi organizovali redovan rad i dežurstva na najkvalitetniji način.
Koliko bi koštala nova zgrada porodilišta?
Dr Raspopović: Zgrada u svakom slučaju najmanje košta. Ono što iziskuje velika materijalna sredstva je savremena oprema. Za sve postoji rješenje, pa se nadam da bi za nabavku opreme imali značajnu pomoć donatora.
Ima li zainteresovanih firmi koje doniraju opremu porodilištu i akušerstvu? Ne treba zaboraviti i da država odobrava određene poreske olakšice za firme koje doniraju novac.
Dr Raspopović: Ima takvih firmi. Imali smo na primjer stolove koji su bili stari oko 40 godina, koliko i porodilište. U međuvremenu su se pojavili savremeni porođajni stolovi, koji zadovoljavaju sve potrebe pri porođaju. Donacijom smo nabavili dva nova stola čija je cijena po 20 hiljada eura, dok je treći nabavljen od sredstava Kliničkog centra. Donacijom smo i klimatizovali većinu odjeljenja na ginekološkoj klinici i omogućili prijatan boravak pacijentima, odnosno uslove za rad medicinskom osoblju.
Zašto žene moraju da ostanu na akušerskom odjeljenju 48 sati nakon porođaja? Mnoge bolnice iz okruženja i u razvijenim zemljama ne zadržavaju porodilje više od 24 sata?
Dr Raspopović: Porodilje koje se normalno porode, tj. zdrave žene i djecu zadržavamo 48 sati, a prije ne možemo da ih pustimo jer smo uveli skrining na hipotirozu za svu djecu. Mora proći najmanje 48 sati od rođenja djeteta da bi mu uzeli nalaz. Sigurnije je i u interesu zdravlja ove populacije produžiti boravak porodiljama, najprije zbog slabije zdravstvene kulture i nepovjerenja da će se odazvati naknadnom skriningu.
Očevi ne mogu da prisustvuju porođajima u Kliničkom centru jer postoji samo jedna porođajna sala, a i nemogućnost obezbjeđivanja intime je glavni razlog za takvu odluku? Da li je izvodljivo da se u sali za porođaje postave paravani i tako im se omogući boravak sa partnerkom?
Dr Raspopović: Nije, jer su paravani mali i sa njima nema intime. Očevi ne mogu prisustvovati porođajima jer u sadašnjem porodilištu ne postoje adekvatni uslovi, jednostavno prostor mora biti prilagođen potrebama, kao što su odvojeni boksevi za svaku porodilju. Sve drugo bi bila čista improvizacija.
Zašto doktori iz Kliničkog centra koji prate trudnicu devet mjeseci ne mogu i da je porode ako nijesu u smjeni tog dana kada počne porođaj?
Dr Raspopović: Prethodni menadžment je odlučio da se donese ovakva zabrana zbog mogućnosti eventualih zloupotreba. Malo ko zna da je čak i prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije i UNICEF-a najidealnije da jedan porođaj vodi jedna ekipa. Po mom mišljenju idealno bi bilo da ljekar koji je devet mjeseci pratio trudnoću i okonča tu trudnoću.
Čak i kolege iz drugih specijalnosti ne mogu da shvate da je porođaj poseban i specifičan vid zdravstvene usluge. U tih devet mjeseci razvija se poseban odnos i povjerenje između ljekara i trudnice pa je prisustvo na porođaju od izuzetnog psihološkog značaja.
Ukoliko dođe do komplikacija u porođaju pred zakonom je odgovoran dežurni ljekar, međutim neke ginekološke klinike u okruženju su riješile ovaj problem dolaska ljekara od kuće. Posebnim ugovorom definisana je određena cijena, pa dio novca ide klinici, a dio ljekaru koji je obavio porođaj. Tako su regulisane i ostale ginekološko-akušerske intervencije (arteficijalni abortusi….).
Zbog navedene zabrane kod nas, postoji određeno nezadovoljstvo pacijenata. A i ja sam mišljenja da se zabranom ništa ne rješava. Nerijetko se dešava da trudnica koja želi da je porodi njen doktor dolazi u toku njegovog dežurstva i porođaj se indukuje. U nekim situacijama to može dovesti do kompikacija pa i do operativnog dovršetka porođaja.
Porođaj uz epidural kod nas je vrlo čudna priča. Kako je sada regulisano ugovaranje epiduralne anestezije?
Dr Raspopović: Priča o epiduralu postaje veoma naporna, iako smo epidural prihvatili u želji da trudnici obezbjedimo maksimalan komfor. Obezboliti pacijenta je najveća doktrina savremene medicine. Za ovu uslugu je konačno određena cijena od strane Ministarstva zdravlja, a u Kliničkom centru su određeni postupci koji se moraju sprovesti prije dolaska trudnice u porođajnu salu (laboratorijske analize, pregled anesteziologa, kao i uplata određene sume novca).
Veoma često svi ovi postupci ne garantuju realizaciju porođaja u epiduralnoj anesteziji, zbog nemogućnosti anesteziologa da pruže navedenu uslugu (mali broj aktivnih anesteziologa).
Zar porodilište ne bi trebalo da ima svog anesteziologa?
Dr Raspopović: U Klinici za ginekologiju i akušerstvo svake godine planiramo prijem anesteziologa. Gotovo svaka intervencija, a ne samo porođaj je bolna i potrebno je obezboliti. Za sada je to nemoguće obezbjediti, jer anesteziologa nema dovoljno ni na Klinici za anesteziju, a obim posla u operacionom bloku je u porastu.
Kada se daje epiduralna anestezija, mora li anesteziolog biti stalno uz porodilju?
Dr Raspopović: Ne mora on biti stalno prisutan u porodilistu, ali mora biti u svojoj matičnoj klinici. Akušer vodi porođaj, a anesteziolog u slučaju epiduralne anestezije po potrebi mora korigovati svoju terapiju, i takav porođaj zahtijeva poseban nadzor.
Koliko košta epidural?
Dr Raspopović: Mislim da je cijena oko 130 eura. Taj novac od epidurala, kako je navodno rečeno, dijeliće se na kraju svake godine ginekološkoj klinici i anesteziologiji. To bi bilo dobro jer bi na taj način mi, na primjer, mogli dobiti novac za kongrese ili za opremu.
I koju proceduru trudnica treba da prođe da bi se prijavila za epidural?
Dr Raspopović: Postupak se sprovodi u pripremi za epiduralu anesteziju. Svakoj trudnici ukoliko to želi kompletnu proceduru saopštiće njen izabrani ginekolog.
U porodilištu Kliničkog centra postoje neke procedure koje se više ne primjenjuju u razvijenim zemljama. Zašto se radi klistir, zašto se ne može piti voda kada se uđe u porodilište, koristiti mobilni telefoni (ne u toku samog porođaja)?
Dr Raspopović: Upotreba mobilnih telefona nije dozvoljena ni u jednom porodilištu u razvijenim zemljama. Svako ko nešto zna o normalnom kodeksu ponašanja očekuje ovakav odgovor, to se odnosi na pacijente, kao i na ljekare i ostalo osoblje. Nekulturno je i neozbiljno raditi odgovoran posao i u isto vrijeme razgovarati mobilnim telefonom. Takođe, veoma je nesimpatično da porodilja dok je beba na podoju koristi mobilni telefon, umjesto da mu se posveti, što se takođe dešava.
U toku porođaja se ne može ni piti, ni jesti. Porođajni bolovi bi u tom slučaju mogli provocirati iscrpljujuće povraćanje, a kako je porođaj dinamičan proces, moguća je i potreba za anestezijom što može biti veoma neprijatno i opasno kada je želudac pun.
Pun rektum i mokraćna bešika smetaju normalnom odvijanju porođaja i usporavaju njegov tok, zbog čega je neophodno da se trudnicama da klizma i redovno prazni mokraćna bešika, jer u suprotnom može doći do povrede ovih organa.
U avgustu je obilježena svjetska sedmica dojenja. Tim povodom je ministar zdravlja rekao da bi trudnice trebalo da doje bebe u prvom satu nakon porođaja. Da li je to moguće u Kliničkom centru, i mislite li da se u Crnoj Gori dovoljno pažnje posvećuje tom najvažnijem načinu ishrane beba?
Dr Raspopović: Ne mislim da se daje dovoljna podrška dojenju. Najveću podršku dojenju trebalo bi da pruži pedijatar. Međutim, neki pedijatri, a i porodilje, veoma lako zamjenjuju majčino mlijeko vještačkim formulama. Postavlja se pitanje zrelosti odnosno motivisanosti majke da svom djetetu omogući najbolju ishranu.
Malo se može uraditi na podršci dojenju u bolnici, ali je neophodno i veoma važno uspostaviti pravi kontakt između majke i bebe i obezbijediti adekvatnu podršku kad porodilja izađe iz bolnice. Patronažna služba treba da odigra veliku ulogu u podršci dojenju, kao i zajednica.
Kada se beba rodi, u porodilištu je kratko stavimo na stomak majke i zatim se nosi u boks. Kada bi postojao baby friendly program, kontakt između majke i bebe bi bio mnogo bliskiji.
Za sada su kod nas bebe u dječijem boksu, ali majka ima pravo, u svakom trenutku, da dođe i vidi svoju bebu. Sve promjene i neke komplikacije koje se dešavaju kod beba, a prolazne su, mnogo više opterećuju porodilje nego da su bebe pored njih i da u svakom trenutku te promjene nijesu nepoznate. Sve te sumnje i nedoumice biće prisutne kod porodilja dok ne stvorimo mogućnosti da se uvede baby friendly program.
Tekst preuzet iz časopisa Montenegro Family
Činimo velike napore da prikrijemo godine i produžimo mladost izlažuci tijelo i kožu raznim tretmanima, ne bi li ostali tip top.
Kupili ste nove cipele, donijeli ih kuci, ponosno obuli da ih pokažete ukućanima i hop, stišću vas.
Portal namijenjen ženama i svima koji žele da saznaju više o ženama. Mi smo tu, ne samo za modernu i savremenu ženu, nego i za one koje se ne osjećaju tako. Tu smo za majke, domaćice, poslovne žene, mlade i one u najboljim godinama. Svakodnevno spremamo za svakoga po nešto. Hvala vam što nas pratite ;)