Razvod u život svakog supružnika unosi mnoge promjene koje nisu prijatne i sa kojima nije lako izaći na kraj. U razvodnom procesu možete osjećati ljutnju, ogorčenost, povrijeđenost, vjerujući da ste baš vi u pravu i da su vaši razlozi i objašnjenja situacije jedini ispravni. Budite uvjereni da i vaš partner osjeća slična osjećanja, i da ima misli po tipu da ste vi loše postupili, a da je ona/on ispravan. Ljudski je osjećati pozitivna i negativna osjećanja, koja opet mogu biti zdrava i nezdrava. Vi, kao i vaš partner imate pravo da osjećate, ali neophodno je da ograničite, ili da vam se sankcioniše uticaj posljedica vašeg razvoda, i negativnih osjećanja na vaše djete. Dakle, vi nemate pravo da vašim izborom partnera djeca trpe posljedice.

U prethodnom periodu u naučnom svijetu možemo pratiti istraživanja o uticaju skladnih/neskladnih odnosa roditelja na razvoj njihove djece. Djeca roditelja koja žive u skladnom braku i djeca roditelja koji su uspijeli da nakon razvoda uspostave valjanu komunikaciju, dogovarajući se o brizi oko djeteta, obezbjeđujući kontakt sa oba roditelja, ne razlikuju se po društvenom ponašanju, školskom uspjehu i manje su sklona nepoželjnom ponašanju i psihološkim problemima.

Nasuprot tome imamo drugi kontekst, u kojem djeca ispoljavaju upadljive promjene ponašanja, slabiji školski uspjeh i psihološke smetnje. To su djeca čiji su roditelji u braku, a koji su u konstantnim sukobima, ili su to djeca razvedenih roditelja, gdje su prekinuti ili značajno redukovani kontakti sa jednim roditeljem.

Postoji znatan broj roditelja koji se nakon razvoda brinu prvenstveno o dobrobiti djeteta i spremni su na ostvarivanje dogovora o tome sa kojim roditeljem će dijete živjeti, o kontaktima i doprinosu za izdržavanje djeteta. Nasuprot takvim roditeljima, postoje oni koji brigu o djetetu suštinski zanemaruju, iako su skloni da verbalizuju da sve rade zarad dobrobiti djeteta, a suštinski nakon razvoda pokreću pravi „rat“ sa bivšim partnerom, u kom bez sumnje najčešće djete strada.

U praksi je čest slučaj da jedan od roditelja ograničava ili sprečava kontakt djeteta sa drugim roditeljem nakon što je rješenje o razvodu pravosnažno i nakon donešene odluke o starateljstvu, i modelu viđanja sa roditeljima. Ovo je najčešće faktor koji pokrene za sobom niz parnica, gdje sada „razvedena porodica“ upadne u novu „igru“ roditeljskih odnosa. Svakako je potrebno pokrenuti sudsku proceduru ukoliko jedan roditelj ograničava kontakt djeteta sa drugim, ali prije toga je potrebno izvagati da li je reakcija roditelja koji ima teškoće kontakta sa djetetom primjerena onom što se događa. Naravno, nećete reagovati, ako se to dogodi jednom, ili ako zakasni sa vraćanjem djeteta pola sata.

Loša vijest u našem pravosudnom i socijalnom sistemu je da problem sprečavanja zajednički provedenog vremena djeteta i roditelja nije prepoznat kao „gorući“ problem, te da je roditeljima kojima je uskraćen kontakt potrebno puno energije i istrajnosti kako bi postigli boljitak. No, na drugoj strani, dobra vijest je da postoje stručnjaci, u našem kontekstu, svakako nije ih mali broj, koji vam mogu ponuditi konkretne savjete i koji će vas uputiti kako pomoći svom djetetu i sebi.

Ometanja djeteta da ostvaruje kontakt sa drugim roditeljem su raznovrsna. U praksi su prepoznate tehnike ometanja kontakta telefonom poput: preuzimanja poruka umjesto djeteta, pravljenje grimasi kada dijete razgovara sa drugim roditeljem, odbojni razgovori koje prate vikanje, omalovažavanje, koji su prateća pojava svaki put kada drugi roditelj nazove. Prepoznata su i ometanja djeteta u školi, pri čemu su poznate manipulacije školskim osobljem kako ne bi davali informacije o djetetu drugom roditelju. Nije rijetkost da roditelj koji ometa kontakt djeteta sa drugim roditeljem, iznosi kritizerski stav o drugom roditelju, sebe predstavlja kao žrtvu, navodeći da je drugi za sve odgovoran, izaziva osjećanja krivice kod djeteta zbog ostavljanja roditelja samog, za vrijeme boravka sa drugim roditeljem. Takva ponašanja su najčešće praćena riječima: “Evo ja ga tjeram da on ide kod majke/oca, ali on neće“.

Ometanja od strane bivših supružnika su raznovrsna i mnogobrojna, da bismo ih sve naveli potrebno nam je mnogo više prostora. Ono što je važno da znate je da svaki roditelj kome je važna dobrobit djeteta, prvenstveno će se time voditi. Iz te pozicije zaboraviće bivšeg partnera kao svog supružnika, a prihvatiti ga kao roditelja djetetu, što će zauvijek i biti. Zajedničko svoj djeci je da im je potrebna ljubav, podrška i stalna dostupnost oba roditelja i njihovih porodica.