Zadatak roditelja je da se što više zbliže sa svojim djetetom, da mu pruže ljubav i razviju osjećaj sigurnosti kako bi dijete moglo spokojno da raste u mirnom i lijepom okruženju. Ništa od svega toga ne bi bilo moguće da ne postoje verbalna i neverbalna komunikacija. Komunikacija služi djetetu, roditeljima i svim drugim osobama iz djetetove okoline, da mogu da razmjenjuju poruke i informacije.

Mama i beba komuniciraju još pre rođenja

Razvoj govora i jezika započinje i prije nego što se djete ono rodi. Još dok je u beba u stomaku, majka i beba ostvaruju komunikaciju. Beba u stomaku sluša šta se to dešava napolju, prati svako mamino kretanje, disanje, otkucaje srca, osluškuje njen životni ritam. Majka, sa druge strane, tokom trudnoće osjeća pokrete bebe u stomaku, često i razgovara sa njom i emocionalno se povezuje. 

Bebin plač – prvo sredstvo komunikacije

Iako nema razvijeni govor, beba za komunikaciju sa mamom i tatom koristi plač. Vremenom, roditelji bolje upoznaju djete i njegove potrebe i nauče da razlikuju o kakvom plaču je riječ. Beba plačom svojim roditeljima daje signale kada je mokra, kada je nešto boli ili  kada želi više pažnje.

Da bi razvoj djeteta bio pravilan neophodno je zadovoljiti sve njegove potrebe, tačnije sociološke, biološke i psihološke uslove njegovog sazrijevanja. U ovom periodu roditelji imaju zadatak da obrate pažnju da li su kod djeteta dobro razvijeni organi za govor, kao i da li su njegove reakcije na zvuk normalne. Zato je veoma važno da roditelji već odmah nakon rođenja bebe svakodnevno ostvaruju što više komunikacije sa njom, da budu uzor svome djetetu, jer beba već tada upija sve ono što roditelji rade i o čemu razgovaraju. 

Razvoj govora prema starosti bebe

Pravilan razvoj govora podrazumijeva da dijete od rođenja do trećeg mjeseca starosti plače kada želi nešto, oglašava se takozvanim vegetativnim zvukovima kada komunicira s vama i reaguje na glasne, do tada nepoznate zvukove. 

U dobi od tri do pet mjeseci beba sve više reaguje na okolinu. Tada se nastavlja i razvoj govora i beba počinje da proizvodi kraće i dublje glasove, igra se sa svojim govorom, guče, mrmlja, brblja.

Nakon toga dijete dolazi do faze predkanoničkog brbljanja u kojoj počinje da stvara glasove raznih slogova kao što su „ma, ba, de“ i sl. Do ove faze je oglašavanje svakog djeteta isto, nezavisno od govorno-jezičnog područja u kojem odrasta. Čak i djeca koja imaju problema sa sluhom do ove etape razvoja govora zvuče isto kao i ostala djeca.

Od šestog do desetog mjeseca nastavlja se razvoj kanoničkog brbljanja tako što dijete ponavlja slogove više puta. Tako nastaju riječi ma-ma, ta-ta, ba-ba i sl. Bez obzira što to nisu prave riječi, djetetova okolina reaguje na njih, što bebu još više stimuliše ka daljem razvoju govora i jezika. Već se u ovoj fazi može čuti kako je razvijen djetetov govor. Ako kasni sa kanoničkom fazom, to može da bude jedan od indikatora koji ukazuju da djetetov govorni razvoj nije pravilan.

Kada navrše 10 mjeseci, neka djeca su već sposobna da kombinuju slogove i slažu ih u riječi i rečenice koje su često samo njima razumljive. Ovo je tzv. faza žargona.

Razvoj govora i jezika se kod djeteta naglo proširuje od osamnaestog do dvadeset četvrtog mjeseca starosti. Tada dijete koristi 50-ak novih riječi svakoga mjeseca, a do dobi od dvije i po godine dosta djece zna i po 1,000 riječi. Stručnjaci smatraju da bi dijete do navršene treće godine trebalo da nauči osnovu svog maternjeg jezika, koja će imati ključnu ulogu u daljem razvoju govora kod djeteta. 

Dijete staro četiri godine u većini slučajeva već zna da konstruiše manje-više gramatički ispravne rečenice, dok bi dijete staro pet i po godina trebalo da zna da pravilno izgovara sve glasove. 

Kod djeteta školskog uzrasta, sedmogodišnjaka, govor bi trebao da bude raznolik. Uz to, dijete po završetku prvog razreda treba da ovlada veštinom čitanja i pisanja, kako bi moglo dalje da usvaja nova znanja kroz školsko gradivo u višim razredima.

Kako roditelji mogu da podstaknu razvoj govora kod djece

Svako dijete je posebno. Razvoj bebinog govora zavisi od pola, genetike djetetovog temperamenta, ali i od roditelja i od okuženja u kome dijete živi. Zato je veoma važno da od samog rođenja uspostavite komunikaciju sa bebom, tokom igre, obroka, kupanja, uspavljivanja ili za vrijeme bilo koje druge aktivnosti. Neka beba od prvog dana bude uključena u vašu komunikaciju, komentarišite i objašnjavajte joj šta god da radite, odgovarajte na njene glasove, iako ona još ne razumije o čemu govorite. To je od presudnog značaja za pravilan razvoj govora i jezika.

Trudite se da dijete što više vremena posvetite zajedničkoj igri sa djetetom. Tako će provoditi manje vremena pred televizorom ili računarom, koji mogu unazaditi govorni razvoj. Dijete još uvijek nije spremno za toliku količnu informacija, a i manje će se družiti sa svojim vršnjacima. Igra sa djecom iste dobi podstiče spontan razvoj djetetovog govora.

Jedan od odličnih načina na koji možete povećati bliskost da djetetom, a da ono istovremeno razvija govor i jezik jeste čitanje priča i bajki. Priče za djecu razvijaju djetetovu maštu, kreativnost i bogatstvo rječnika. Procenite koje su priče djetetu omiljene i neka vaš ritual pred odlazak na spavanje bude čitanje djetetu. To je jedan od najljepših ugođaja koji možete priuštiti sebi i svom mališanu.