Iz muškog ugla: U susret praznicima

Piše : Amir Sokolović

Savršeno mi je jasno da postoje ljudi kojima proslava Nove godine nešto znači kao i oni kojima ona baš nista ne znači u životu. Lično spadam u ovu prvu kategoriju osoba koje će uvijek izabrati izlazak, druženje, zabavu u odnosu na izležavanje kući.

Čini mi se nikad tiše ne dolazi ova Nova godina. Nema neke prevelike euforije, nema trčanja od izloga do izloga, nema više ni onih priča u kafićima gdje idemo i koja destinacija će biti naš izbor. Ne bih rekao da su finansije glavni problem, više su problemi ili obaveze, stalna jurnjava za poslom i nekim "moranjem" utišali su dolazak 2018. godine. Možda je još rano, ali, kako kaže Nervozni Poštar: "Ona kuca na vratima"...

Znate već kako to biva kada su u pitanju muškarci i žene. Ženama je, rekao bih, sve bitno. Od sjaja, rumenila, karmina pa sve do boje torbice i da li cipelice, čizmice obući. I nama je bitno kako izgledamo, ali više šta pijemo ili pirotehnika. Čini mi se da se mi muskarci pred policom sa pirotehničkim sredstvima osjećamo kao žene pred novom Šanelovom paletom sjaja.

Zaista nije bitno gdje ćete biti te noći, već, prije svega, sa kim i ko je blizu vas, bilo da je u pitanju jedna osoba ili društvo. Istina, bitno je i mjesto, ali ako ponesete dobre volje i vedrog duha onda za Vas ta noć je samo Vaša.
Pljevlja, Budva, Žabljak, Zlatibor, Sarajevo, Venecija, Rim, Atina su neke od mojih destinacija za Novu. Pamtim sjajne dočeke svih prethodnih godina.

Želite da vam pričam o Veneciji? To je teško ispričati jer grad romantike, uskih kanala, gondola, preko 300 mostova, muzej na otvorenom i osjećaj da ste na vodi se jednostavno mora doživjeti. Ne, nisam zaboravio ni čuvene njihove maske jer su mi svaki euro iz džepa izvukle, jer, zaboga, suvenir se mora kupiti.

Rim je priča za sebe. To je grad koji je nemoguće osjetiti u onih par dana koliko vam nude turističke agencije. Rim je kao jedan veliki muzej pod vedrim nebom. Bio sam par puta u "Vječnom gradu", ali najljepsi je baš za Novu godinu. Na hiljade ukrasa, jelki, trgovi koji odišu praznicima i opet na hiljade lampinjona koji prave čaroliju.

Atina je grad koji ima posebno mjesto kod mene, naročito kada se približe praznici jer umjesto planiranih 5 dana, oduševljen atmosferom, ljudima i njihovim trgovima, adventima koje sam doživio samo u tom gradu, ostao sam punih 10 dana. Ako se iz Atine spustite do Pireja ili Soluna onda imate dva doživljaja...more i čaroliju zime, brodove koji sijaju od ukrasa i Deda Mraza koji je raspoložen za slikanje sa pravom bradom, velikim naočarima, sa nešto više kilograma i simpaticnim poklonima.

Imate sasvim dovoljno vremena da razmislite i odlučite.

*Nova godna će, razume se, stići i onima koji je ne budu čekali. Međutim, sva čar i jeste u čekanju, a ne u Novoj godini. Lijepo je čekati nešto u šta ste sigurni da ce doći. Čekali smo u životu razne stvari, to svi znamo, a uvijek su nam i sigurno dolazile samo nove godine.

*Citat Duška Radovića