Šaputanje koje prestaje kada vi uđete u prostoriju. Prevrtanje očima kada pokušate da se našalite. Mrtva tišina kada pokušate da započnete konverzaciju. Okrutno ponašanje je tako uobičajeno među ženama da čak ima i svoje ime: ženska agresija. Na žalost, ono se ne završava poslije srednje škole.

Može se desiti bilo gdje - od roditeljskih sastanaka do radnog mjesta. Kako i zašto žene malteretiraju druge žene i kako se odbraniti od toga?

Nove siledžije

Obično se siledžijsko ponašanje vezuje za muškarce, ali i žene znaju da maltretiraju. I te kako. Međutim, one ne koriste fizičku silu, već suptilnije taktike, koje isto tako povređuju. Deniz Grej, menadžer programa "Jednake mogućnosti", koji pomaže studentima i osoblju da se izbore sa diskriminacijom, navodi svoje 3 omiljene metode maltretiranja: zabadanje noža u leđa, hladan tretman i pasivno-agresivno ponašanje. Prema Grejevoj, tipične ženske siledžije su:

- okrutne
- osvetoljubive
- imaju selektivnu memoriju
- imaju potrebu za kontrolom
- odlične su u izvrtanju istine.

"Takođe obožavaju ogovaranje iako ga ne smatraju siledžijskim ponašanjem, mada ono jeste takvo", kaže Dr Čeril Delasega, autorka "Ženskih ratova". "Svako ko je bio žrtva malicioznih tračeva zna o čemu pričam."

Matica

Ko postaje matica u kolektivu? "Uvijek je to žena koja ima najbolju moć manipulacije" , kaže Delasega. "Ona je najbolja u tome da natjera druge žene da rade ono što ona hoće, koristeći pristup 'ispod žita' da natjera svoje prijatelje da je se plaše, a u isto vrijeme da joj zavide. Ona koristi prijateljstvo sa ženama u sredini kao oružje protiv svoje žrtve, izolujući je i isključujući je iz društva."

Zašto baš ja?

Iako niko ne traži da bude žrtva, neke karakteristike čine da je određena osoba laka meta:
- biti različit (npr. jedina neudata u društvu mama i domaćica)
- biti žrtveno jagnje (povjeriti se nekom, da bi ta osoba prosledila tajnu svima) i
- biti isključen (kada matica isključi jednu ženu, ostale je slede i veza u grupi se - pojačava na osnovu toga što su izbacile onu koja tu ne pripada).

Delasega kaže da ovakvo ponašanje ima korijen u ranom detinjstvu. "Ako djevojčica rano nauči da manipuliše drugima, ona možda neće ni primjetiti da je siledžija, već će se jednostavno ponašati po navici. Druge žene su siledžije jer imaju nizak nivo samopoštovanja. One crpu moć i kontrolu nad situacijama tako što se udružuju sa drugim ženama protiv jedne žrtve."

Kako pobijediti siledžiju?

Bez obzira da li su u pitanju komšinice ili saradnice, ne morate to da trpite. Izborite se za sebe, ali ne morate biti neprijatne. Odvojite glavnog krivca od njene klike i razgovarajte s njom jedan-na-jedan. Nemojte pokazivati emocije i hladnokrvno objasnite da njeno ponašanje utiče na vaš učinak, bez obzira da li radite na kvartalnom izveštaju ili organizujete prodaju kolača. I zapamtite da ako ostanete pribrani i govorite sa samopuzdanjem, natjeraćete je da vas poštuje, što se nikako neće desiti ako vaš glas bude cvileći ili moljakajući. Najbolje je da prihvatite da nikada nećete postati najbolje prijateljice sa ovakvim ženama. I nemojte se gurati u grupu koja vas ne prihvata - to će vas samo još više boljeti. Pronađite prijatelje sa kojima ćete moći razgovarati i na koje ćete se moći osloniti.