Zadatak nas starijih je da mladima ponudimo dovoljno dobro tlo da se razviju u zadovoljnu induviduu, nudeći im model dobrog. Uspijeh i zadovoljstvo mlađih generacija je uspijeh i našeg društva.

Neka istraživanja kolega širom svijeta ukazuju da preko 50% populacije mladih ljudi koji napuste porodični dom na studijama pate od nekog od problema iz spektra mentalnog zdravlja. Sve više mladih današnjice pati od problema depresije ili anksioznosti.

Kakvi su mladi današnjice? Čini se sve manje buntovni, sve manje sa kritičkim stavom, tolerantniji od mladih u prethodnim generacijama, i što je u žiži teme ovog članka, mladi današnjice su sve manje srećni.

Internet tehnologija nam donosi mnogo prednosti (da li iko od nas koristi kućnu Vujakliju, ili na Google jednostavno pronađe vokabular), ali sklona sam da vjerujem da ona doprinosi i povećanom nezadovoljstvu ljudi današnjice.

Svom poslu se posvećujem detaljno, pored psihološko-psihoterapijskog rada  istražujem i dubinske uzročnike nekog ponašanja. Iz te vizure kroz evolucijsku prizmu posmatram svijet oko sebe, pokušavajući da odgonetnem porijeklo ponašanja. Sa tim u vezi pitam se nerijetko da li su savremeni problemi dijelimično rezultat evolucione neusaglašenosti. Na šta konkretno mislim? Određene karakteristike našeg savremenog okruženja ne odgovaraju uslovima u kojima su se razvijali naši preci.

Mladi ljudi oko nas koji su rođeni nakon 1990. god. odrasli su u kontekstu internet tehnologije, koja je u njihovom životnom razvoju bila prisutna konstantno. Imaju mobilne telefone dok ih mama hrani, kasnije postaju i zavisni od njih. Oni koriste društvene mreže gotovo neprestano, na tom mjestu dobijaju brza uzbuđenja, zadovoljstva i većinu životnih odgovora. Tačnije, mladi ljudi današnjice posjeduju osjetljivost da prate i registruju informacije.

Kao što već rekoh, a sklona sam u to da vjerujem, sa čim se slažu i mnoge kolege na svjetskom nivou, konstantan pristup internetu može igrati značajnu ulogu u urušavanju mentalnog zdravlja.

Višesatna dnevna komunikacija preko interneta razvija antisocijalni stil funkcionisanja kod ljudi današnjice. Mladi komuniciraju preko interneta prikrivenog identiteta, anonimno. Na mnoštvu sajtova možete dobiti razne informacije i savjete, poput onih vezanih za zdravlje, savjete za posao, informacije o profesorima, i koječemu još, i sve to od potpuno anonimne osobe. Djeca na internetu redovno komuniciraju sa onima iza ekrana, koji se nerijetko nalaze na drugoj strani svijeta.

Gdje je ovdje upadljiva razlika? Mladi današnjice ne koriste u komunikaciji sva čula. Na drugoj strani naši preci su komunicirali „licem u lice“, angažovani nervni putevi u tom obliku komunikacije su svakako drugačiji nego oni koji se angažuju tokom internet razmjene. Skorija istraživanja upućuju da je 50% mladih zavisno od svojih mobilnih telefona. Ako na to dodamo činjenicu da su angažovani mentalni putevi vezani za zavisnost bilo koje vrste prilično isti, bez obzira na tip zavinsosti, jasno nam je da zavisnost od mobilnih telefona nije drastično različita od zavisnosti od psihoaktivne supstance.

Čovjek je u biti biće u bliskoj vezi sa prirodom. 

Da li nas zabrinjava šta će se desiti ubuduće sa mladom generacijom, ako roditelji sve više imaju problem da ih nagovore da izađu iz kuće?

Moždaje ovo jedno ključno pitanje kojim je potrebno da se pozabavimo u današnjici?