Medicinska definicija psihoze nam govori da je u pitanju duševna bolest koja se uglavnom odlikuje poremećajem odnosa prema realnosti, poremećajem u mišljenju, čulnim obmanama i poremećajem emotivnog ispoljavanja. Ovi simptomi mogu biti zasutpljeni, bilo pojedinačno, bilo u različitim kombinacijama. U početnim fazama razvoja bolesti intelektualna sposobnost se održava, mada se vremenom mogu razviti izvjesni kognitivni deficiti. Poremećaj utiče na osnovne funkcije koje normalnoj osobi daju osjećaj induvidualnosti, jedinstvenosti i vlastitog odlučivanja. Takva osoba može smatrati da su njene najintimnije misli, osjećanja ili radnje poznate drugima, u vezi sa tim može razviti sumanuta tumačenja u smislu da prirodne ili neprirodne sile utiču na njene misli i postupke i to često na bizaran način. U fazi pogoršanja bolesti u mišljenju dominiraju periferni i nevažni koncepti koji su, inače, u normalnim mentalnim aktivnostima inhibirani, izbijaju u prvi plan te se koriste umjesto onih osobina koje su relevantne i primjerene situaciji.

Psihotični poremećaji nastaju zbog disbalansa u metabolizmu takozvanih neurotransmitera koji se nalaze u određenim regijama mozga. Mehanizam rada neurotransmitera bi se najednostavnije slikovito mogao objasniti kao brz protok podataka „brz internet protok“ između dva nervna završetka. Na ovaj način dva završetka su u međusobnoj komunikaciji, a kao posljedica velikog broja ovakvih neuralnih konekcija nastaje ukupno funkcionisanje mozga. Metabolizam ovih materija je vrlo živ i precizno regulisan, te određen poremećaj u njihovom metabolizmu predstavlja uzrok nastanka psihoze.

Aktuelna saznanja nas navode da u nastanku psihoza postoji multifaktorijalna uzročnost, te na osnovu toga znamo da oboljenje nije samo nasljedno, niti genetski određeno, jer u svega 48% slučajeva kod jednojajčanih blizanaca imamo da oba člana obolijevaju od psihoze. Poremećaj nije uzorkovan ni isključivo sredinskim faktorima, te možemo reći da psihoza nastaje u sadejstvu genetske predispozicije, a u kombinaciji sa sredinskim faktorima.

Psihotični poremećaji nisu proizvod lijenosti, bezobrazluka, niti neaktivnosti. Faktori koji uvećavaju procentualno mogućnost nastanka psihoze su uz genetsku predipoziciju i akumulirani stresni događaji, i ekcesivno konzumiranje alkohola i droga.