Jednoga dana, na stepenicima jedne zgrade, sjedio je jedan slijepi čovjek, sa šesirom blizu svojih stopala i natpisom na kome je pisalo: "Slijep sam, molim vas pomozite mi."
Slučajna prolaznica, igrom prilika stručnjak iz oblasti marketinga, zaustavila se zapažajući da je u šesiru bilo prisutno samo nekoliko metalnih novčića. Savila se da ubaci par novčića, a zatim uzela karton i na njega ispisala novi natpis.

Nedugo potom pored prosjaka je počelo da se zaustavlja sve više prolaznika, a zveket novčića koji su upadali u šešir bio je sve češći. U toku popodneva slučajni prolaznica se vratila do slijepog čovjeka i primijetila je da je njegov šešir bio pun novčića i novčanica.
Slijepi prosjak ju je prepoznao po koraku i postavio joj pitanje šta je to napisala na kartonu.

"Nisam napisala neistinu, samo sam Vašu poruku napisala na drugačiji način", odgovori mu uz osmjeh, a potom se izgubi u gužvi.

Ono što slijepi čovjek nije saznao, a šta je napravilo toliku razliku bile su riječi: "Danas je predivan dan, a ja ga ne mogu vidjeti".

Promijeni strategiju kada se oko tebe sve naopako kreće i vidjećeš da će se prije ili kasnije sve okrenuti na bolje.