Nekako s' godinama shvatam da su luksuz zapravo stvari koje nemaju cijenu. U pravom smislu te riječi. Stvari koje su nam pred očima pa i same oči. Stvari za koje ne trebaju veliki novci, a često i novci uopšte..
Živite luksuzno ukoliko jednom mjesečno možete da okupite svoju porodicu. Ako ste makar jednom mjesečno svi na istom mjestu.
Luksuz je ako imate prijateljstvo staro deceniju i više.
Ako svake večeri stignete da uspavate svoju djecu.
Živite luksuzno ako imate svojih trideset kvadrata, u kojim ste vi gazda.
Luksuz je ako ste zdravi.
Ako imate nekoga da vas pozove i kaže : ' Tri dana se nijesmo čuli, šta je sa tobom!? '
Luksuz je ako je voljena osoba udaljena od vas samo sat ipo vožnje, pa i samo jedan let.
Luksuz je ako draga lica možete da vidite svaki dan.
Luksuz je kada imate skuvano, oprano i opeglano. A i kada imate za koga to da radite.
Luksuz je kada sa najboljom drugaricom poslije ponoći 'uhvatite krug'. I to što su klinci od sestre i brata u istom gradu kao i vi pa ih viđate kad poželite.
Luksuz je ako imate nekoga da vam sa sela pošalje domaće. I prva kafa u dvanaest popodne. I to što je sve na vama prirodno i što ste zadovoljni time i to je luksuz.
Luksuz je to što se budite, a pritom vas ništa ne boli i što ne pijete nikakve tablete. Luksuz je slika na kojoj su svi, ni ne znaju da neko slika, a pritom nasmijani!
Luksuz je što moja majka može da pročita ovo i što će mi ujutro reći
da smanjim pisaniju jer ne može od mene i mog instagrama poći u pjacu!
A slike gdje se brčkamo po bazenima, pijemo šarena pića, slike aviona, kamiona, kavijara, školjki, jahti i šarenih plahti...Sve smo te slike mi platili…