Postoje brojne studije koje nam ukazuju da je početak razvoja shizofrenije moguć još na najranijem stadijumu razvoja, kada se registruju ispoljavanja drugačija od simptoma koje odlikuju pervazivni razvojni poremećaji. Postoje opsežni opisi u praksi koji opisuju pojavu simptoma kao “šunjajućih”, gotovo neprimjetnih, koji imaju svoj postepen tok razvoja, što nije slučaj sa pojavom simptoma u adolescenciji ili odraslom dobu.

Rani početak se smatra težim oblikom poremećaja. Kada se kod djeteta primijete prvi znaci iz psihotičnog spektra, možemo uočiti umišljanja po tipu slušnih i vidnih hallucinacija, iluzija, poremećaja mišljenja po formi i sadržaju, sumanutih ideja… Nekada pred sobom imamo dijete gotovo koje ne pokazuje emocije, ili pak ono koje je razdražljivo sa brzim izmjenama osjećanja, uz čest dezorganizovan govor i ponašanje.

Najčešći simptomi kod djece jesu glasovi koji su naređujućeg karaktera: “Baci sada to”, “Ućuti”, “Udari”… Nekada se dešava da glasovi ragovaraju između sebe: “Ti nisi dobar”, “Mama te ne voli i ostaviće te”…

Povod zašto se roditelji jave za pomoć psihijatru ili psihologu najčešće bude taj što je vaspitačica u vrtiću ili nastavnica u školi skrenula pažnju na djetetovo čudno ponašanje: izdvajanje iz grupe, gledanje u “prazno”, nerazgovjetan govor, napadi uznemirenosti i straha, slabije spavanje, nekada i prolazno mucanje.  Događa se da roditelji kod djeteta primijete nagle promjene u ponašanju, redukciju kontakata sa vršnjacima, postaju nezainteresovani za stvari koje su ih ranije zanimale i reagovanje bijesom ili ljutnjom na najmanji povod.

”Prvi put kada smo primjetili da se sa njim nešto čudno dešava izgledalo je kao “napad” koji se dogodio dok je razgovarao sa starijim bratom. Odjednom se zagledao u jednu tačku, izgovarao nerazumljive riječi, što je sve bilo praćeno neobičnim tjelesnim pokretima. Pokušavali smo da ga dozovemo, ali je to bilo bez uspjeha, kao da nas nije mogao prepoznati, nije znao gdje se nalazi i izgledao je jako uznemireno i uplašeno.” Ovo su riječi kojim je jedna majka opisivala prvu situaciju kada je primijetila da se nešto događa sa njenim sedmogodišnjim sinom.

Kao glavne razloge za obraćanje za pomoć majka šestogodišnje djevojčice navodi njene agresivne ispade prema članovima porodice, česte “odsutnosti”, isključivanje iz igre sa vršnjacima, slabu koncentraciju, prolongirane odgovore na zahtjeve odraslih, osamljivanja i razgovaranja sa sobom, prisutne halucinacije, slušne i vidne, događalo se da se zagleda u šake, ispoljavala je nemir, i dešavalo se da danima ne spava. Na pitanja ukućana se sticao utisak da ne razumije riječi, često je bila u pokretu…

Neka djeca kao prve smetnje ispoljavaju tih, gotovo nečujan, povremeno nepovezan  govor, riječi izgovaraju tepavo i učestalo je ponavljanje izdvojene grupe riječi: ”Glupa si”, “Pet, pet, pet”, bezrazložno se smiju, izgleda kao da sa nekim razgovaraju, stavljaju prljave predmete u usta…

Shizofrenija u djetinjstvu je poremećaj koji je manje ispitivan, zbog niske stope pojavljivanja i zbog problematičnog dijagnostikovanja. Rano registrovanje simptoma shizofrenije, prije četrnaeste godine života, ima lošiju prognozu - veća je vjerovatnoća da će bolest poprimiti hronični tok, nego što je to slučaj kod osoba kod kojih se simptomi jave u zrelijem dobu; Djeca koja su prije pojave bolesti bila bolje uklopljena, socijalno aktivna, inteligentnija, imaju bolju prognozu od one kod kojih su primjećene kognitivne teškoće, stidljivost, povučenost i intrevertnost. Oporavak je brži i bolji ukoliko u porodici nema opterećenja mentalnim bolestima i ukoliko postoji dobra saradnja među članovima.

Iako djeca nisu odrasli u malom, ipak nam mnoge naučne studije potvrđuju postojanje upadljive sličnosti između shizofrenije koja svoj početak ima u ranom djetinjstvu i one nastale u odraslom životnom dobu.