U principu, treba biti vrlo obazriv sa željama svakog djeteta jer mnoge od njih nastaju na osnovu određenih uzora i ljudi sa kojima dolaze u kontakt, te tako i biraju čime bi željeli da se bave. Nerijetko nedugo nakon toga njihove želje se promjene, ali je u većini slučajeva kasno za bilo kakve ispravke.

Kako odabrati pravu profesiju?

Ne postoji univerzalni odgovor na to pitanje, kao ni čarobni štapić koji će pomoći djetetu da izabere šta će studirati i čime se baviti nakon studiranja.
Naravno da mnogi roditelji primarno razmišljaju o tome da je djetetu potrebno obezbjediti egzistenciju, to jest omogućiti mu da radi onaj posao koji će biti dobro plaćen. Međutim, svi moraju biti svjesni da postoji nešto što je mnogo važnije. Zapravo je izuzetno važno da svaki pojedinac radi ono što voli jer će sasvim sigurno u tome i da bude najbolji. Ipak, iz nekog razloga mnogi roditelji će nerijetko prenebregnuti tu izuzetno važnu informaciju, te će da upute djecu da završe školu, za koju nisu naročito zainteresovani,  a to poslije vodi i do nezainteresovanosti za posao, što je u svakom smislu kontraproduktivno.
Mada mnogi roditelji misle da oni treba da odluče čime će njihovo dijete da se bavi u životu, činjenica je da se situacija u tom smislu promjenila. Dok je ranije bilo uobičajeno da isključivo roditelji donose odluku o tome koju školu će dijete da upiše, odnosno da li će i koji fakultet da studira, dotle je to danas izuzetno rijetka pojava.
Trebalo bi svaki roditelj da dozvoli djetetu mogućnost izbora, ali svakako da bude tu da mu pomogne i podrži ga. Razgovor, savjeti i prenošenje ličnog iskustva su veoma važni, ali treba izbjeći ucjene i bilo koju vrstu pritiska. Jedino na taj način možemo govoriti o mogućnosti izbora prave profesije za svakog pojedinca.

Šta kada dijete ne zna kojim poslom želi da se bavi?

Prilično uobičajena situacija, slobodno možemo da kažemo. Međutim, postavlja se pitanje da li je i kako moguće pomoći djetetu koje ne zna sa sigurnošću u kom smjeru želi da krene poslije srednje škole.

Ako upitate stručnjake, a na prvom mjestu psihologe, dobićete vrlo obećavajući odgovor. Radi se o tome da postoji test profesionalne orijentacije, što je poseban vid pomoći svima, bez obzira na to da li u datom momentu znaju čime žele da se bave u budućnosti ili nisu potpuno u to sigurni.

Podrazumijeva se da učenici i njihovi roditelji ne bi trebalo da se oslone samo na rezultate tog testiranja,  ali će im sasvim sigurno to pomoći kada budu donosili odluku o tome koju bi srednju školu trebalo taj učenik da upiše ili koji fakultet, odnosno višu školu.

Šta je test profesionalne orijentacije?

Bilo bi najjednostavnije reći da je u pitanju test tj. skup pitanja, koji je osmišljen sa puno pažnje i znanja najprije psihologa.
Zato uopšte ne bi trebalo sumnjati u rezultate takvog testiranja, ali se podrazumijeva i da profesionalna orijentacija ne uključuje samo testiranje, već i uopšteno konsultacije sa psihologom. Obično osnovne škole upućuju učenike završnog razreda da rade test profesionalne orijentacije kod školskog psihologa. Nakon što đaci urade test, psiholog će sa njima obaviti razgovor, a što će mu pomoći i da navede rezultate testa.
Svaki test profesionalne orijentacije se donekle može razlikovati, a prvenstveno sa aspekta forme. Međutim, iako je različita forma takve vrste testiranja, suština ostaje ista, a to je da se pomogne mladom čovjeku da otkrije koji je to posao za koji je on, u principu, predodređen.
S obzirom na to da psiholog u okviru svake osnovne škole ima pravo i da lično osmisli test profesionalne orijentacije, nije neobično što se forma kakvog testa može razlikovati od škole do škole, odnosno od psihologa do psihologa.
Test profesionalne orijentacije može se raditi i u drugim specijalizovanim ustanovama i agencijama, a neke jednostavnije forme se mogu pronaći i online.

Kako izgleda test profesionalne orijentacije?

Prethodno je već napomenuto da ne postoji tačno definisana forma, pa u tom smislu test profesionalne orijentacije može da izgleda onako kako to bude smatrao konkretni psiholog tj. kreator samog testa.
Da pojasnimo, forma donekle i postoji, ali se pitanja mogu svakako razlikovati. Najčešće se test profesionalne orijentacije može vidjeti u onoj formi koja u prvom segmentu podrazumijeva da bi svaki kandidat trebalo da navede koja od osobina ga najbolje opisuje. Što je psiholog više zainteresovan da pomogne djeci, to će i biti naveden veći broj osobina. Na taj način će i on moći mnogo lakše da procjeni ličnost mladog čovjeka, a svakako će mu to biti od koristi i kada bude obavljao tumačenje ovog testa.
Drugi segment u većini slučajeva podrazumijeva da bi kandidat trebalo od brojnih aktivnosti, koje su taksativno navedene, da izabere onu, odnosno više njih, koje njega baš opisuju.
Nakon toga slijedi oblast u okviru koje su navedena različita zanimanja. Potrebno je da ispitanik zaokruži, odnosno štiklira koje najviše voli, zatim ono koje jednostavno samo voli, te ono koje uopšte ne voli. Da bi pomogao svakom ispitaniku, psiholog u većini slučajeva ovdje navodi i mogućnost odgovaranja sa „ne znam“.
Nakon što taj dio testiranja bude završio ispitanik, može smatrati u većini slučajeva i da je završio cjelokupni test profesionalne orijentacije.
Rezultati ovog testiranja će biti na propisani način saopšteni svakom ispitaniku. Trebalo bi da to pomogne svim mladim ljudima, a posebno onima koji su još neodlučni oko izbora budućeg zanimanja. Pa čak i da ne pomogne u mjeri u kojoj su oni očekivali, sasvim je sigurno da će pomoći da ispitanik dobije određene informacije o svojim profesionalnim sklonostima.