Zahvaljujući Sigmundu Frojdu (Sigmund Freud, 1856 – 1939) i njegovoj teoriji, mi danas imamo saznanje da i sasvim mala djeca imaju svoju seksualnost i seksualno ponašanje. U 21. vijeku Frojdova teorija je potvrđena velikim brojem istraživanja, uprkos mnogim podjeljenim stručnim mišljenjima o njegovom teorijskom i naučnom radu.

Većina nas se nasmije na pitanje i odgovor sljedeće sadržine: “Tata, tata, kako smo nastali bata i ja? Pa, sine, donijela vas je roda!“. Neki roditelji ućutkivaju djecu kada postave pitanja na temu seksualnosti, izgovarajući riječi: „Ćuti, ne pričaj o sramotnim stvarima“.

U praksi su mi poznati slučajevi izbezumljenih roditelja koji dolaze kod psihologa tražeći od njega potvrdu da je njihovo dijete zdravo, uprkos tome što na uzrastu od tri do pet godina dira svoju pišu. Jedna majka saopštava da njena trogodišnja kćerka tokom kupanja dodiruje vaginu, dok majka pri tome ima doživljaj da djevojčica i uživa, i da je vrlo uznemirena kada je majka opomene da to ne čini.

Roditelji, imajte na umu da je dječija masturbacija normalna pojava koja se ispoljava na ranom dječijem uzrastu. Prateća je pojava dječije opterećenosti, pražnjenja nezadovoljstva ili se pak javlja u trenucima relaksiranosti, dok se djeca uspavljuju, kupaju ili opuštaju na neki drugi način. Dječija masturbacija ne uključuje seksualne elemente i to je razlog zbog koga nije preporučljivo djecu zbog toga kritikovati ili kažnjavati. Štaviše, upadljive opomene su kontraproduktivne.

Roditeljski stav i ponašanje su od presudne važnosti za prihvatanje sopstvene polnosti i seksualnosti kod njihove djece. Nije preporuka da se roditelji uspaniče ako dijete upadne u sobu dok je roditelj suprotnog pola razgolićen. Uplašene reakcije i nedostatak opuštenosti mogu biti faktor rizika za kasniju nesigurnost djeteta.

Zbog izbjegavanja roditelja da pričaju na tu temu mnoga djeca odgovore traže kod svojih vršnjaka. Neki roditelji misle da ako djetetu uskrate odgovor ono će prestati da pita. Varaju se: djete koje pita, spremno je i da čuje odgovor.

Pokušaću na ovom mjestu da vam ukratko prikažem osobenosti psiho-seksualnog razvoja djeteta:

Na uzrastu od dvije i po godine djeca znaju kog su pola i umiju sebe da definišu, kao djevojčicu ili dječaka.

Godinu dana nakon toga, iako nisu spretni da verbalizuju, prepoznaju genitalnu razliku između muškarca i žene.

Onda nastupa faza koje se roditelji najviše plaše. To je uzrast djetinje četvrte godine, kada je djete spremno da postavlja razna pitanja. Roditelji se najviše plaše pitanja kako se prave bebe? Nemojte se plašiti da djetetu date odgovor shodno njegovom uzrastu. Ako vam je neprijatno zbog njegovog pitanja, to mu i recite.

Djeca koja su uskraćena za roditeljske odgovore su u opasnosti da sami interpretiraju realnost i onda nerijetko čujete da je mama u drugom stanju jer je progutala loptu ili zato jer je puno jela.

Na uzrastu od pete godine djeca imitiraju svoje roditelje i započinju heteroseksualne igre. Djevojčice ispod majice na mjesto grudi stavljaju čarape. Pokazuju svoje genitalije drugima i znatiželjno posmatraju genitalije drugih.

Oko polaska u školu djete se manje interesuje za seksualnost uopšte, te je to poslednje razdoblje nesmetanih dječijih igrarija.

Na kraju, šta vam želim poručiti? Djete nema osjećanje stida u odnosu na svoje tijelo. Osjećanje stida se razvija tokom socijalizacije, te od djetinjeg okruženja zavisi da li će uspjeti da se razvije do nivoa kada će se dobro osjećati u svojoj ulozi i kakav će stav imati prema vlastitoj seksualnosti.