EMOCIONALNI VAMPIRI, krv mi moju popiše

Piše: Meja


Njih je lako uočiti, ali je teško priznati sebi da oni to i jesu jer su nam to vrlo bliske osobe: rođaci, prijatelji, komšije, kolege… Usputnici su manje bitni emocionalni iscrpitelji, zato što ih možemo bezbolno zaobići. Ali šta sa neminovnim, svakodnevnim susretima? Na nama je da osmislimo način kako da se odbranimo/udaljimo od njih.

EMOCIONALNI VAMPIRI, krv mi moju popiše

Sumnjičava sam za sve nove teorije i opravdanja poslednjih 14 godina. Razboliš se: “to ti je 100% od stresa.” Nervozna si: “pms sindrom, tako je i meni vazda.” Debljaš se: “provjeri hormone.” Kako li je bilo u dvadesetom vijeku i mnogima prije njega, je li sve svodilo na stres, pms i hormone? Često pominjem SWOT analizu, s’ pravom. Ona je kraljica medicinske i farmaceutske industrije (nažalost i ratne). Ubijedi me što mi je, i prodaj mi me, i zaradi na meni samoj, a bolje mi ne mora biti.

Koliko vam se puta dogodilo da vam dan pokvari susret sa nekim? Ili vas naglo zaboli glava? Ili jednostavno nemir protutnji kroz vaše tijelo, i nekako mu bude lijepo pa ostane neko vrijeme tu? Osjetite naglu potrebu za hranom? Fali vam kiseonika? Možda u početku nećete prepoznati te uzroke ali ako se svakom naglom neraspoloženju posvetite, a ne predate, sabraćete dva i dva.

Kuckaću vam o mojim emocionalnim, pa i energetskim, vampirima. Svaka sličnost sa prepoznatima je namjerna!

NIČIM IZAZVAN TIP

Vraćam se umorna s’ posla. Zaključavam auto. Jedva čekam lift i par sekundi vožnje do mog sprata. Nosim se sa teškom torbom, ponekad sa spisima. Dolazim do lifta. Već ga neko čeka.

“Dobar dan”, pozdravljam.

“Zdra’o mala. A evo vraćam se sad od ljekara. A ne može se više ovako. Sve preko reda. Doša’ sam jutros, kap vode popio nisam, skapah. Evo viđi, četiri je prošlo. A ne, reka’ sam ja mom sinu, sa mnom će ga ujutru. A ne mogu više. Zovi ovoga, zovi onoga, niko ne zna toga doktora…

Lift se spušta na prizemlje. Ulazeći dodaje:

“…zva’ sam maloga mi od sestre, njemu svastika radi u laboratoriji. Dako me uvede sjutra, a, što misliš? Ja mislim da oće, vala se danas izređala cijela Crna Gora, dako sjutra manja gužva bude? Evo viđi, ne znam što mi je činjet’…”

Penjemo se polako.

“…poluđeše me, a miči tamo, nema ti moje dijete ništa bez veze, evo ovaj iz drugoga solitera sve preko presjednika mjesne zajednice, prvi vazda ulazi. A ne mogu ja to, neće mi Milo ništa pomoć, n’o kako mi je suđeno. A malo mi je još ostalo. Ne mogu ti nikuđ…”

Pišti signal za moj sprat. Sad više ne znam ni je li moj? Jesam li ja ustvari tek krenula na posao pa me povukao lift ka gore? Kako se zovem?

“…uh evo ti izađe blago tebi, a ovaj lift će nas pokopat’ neđe. Sajle su mu otkad smo se uselili. Otkinuće se 100%. Još nam to treba. Na kućni prag ću poginut’.Uuu, ni da bog!”

“Doviđenja”, jedva izustih, sumnjam i da me je čuo. Vrata lifta su se zatvorila. Otključavam stan. Lift se zaustavlja sprat iznad i ulazi nova žrtva hipohondara. Molim majku da mi postavi da jedem, jer mi treba duži tuš od uobičajenog.

On ne traži sagovornika. On traži slušaoca. Slušaoca umišljenih problema. Dovijeka su u teorijama zavjere. Žrtve sistema.  Često su smrtno bolesni a nadživjeće sve. Bolest je ovdje razgovorna tema, ali oni tako o svemu i svja. Bez prestanka. Kao da prenose teret na onoga što sluša. Kao da će mu biti lakše ako ja klimnem glavom. Čovječanstvo zavisi od toga da li ću stati na njihovu stranu broda.

NEKO ME UREKA’ TIP

“Neće me nijedan, ja ne znam što je to stvarno. Ada i grđe su se udale, života mi. Neko me ureka’. Čuš neko, ada onaj što sam ga ostavila, posle njega sreće nisam imala. Malo sam mu valjala kad je doša’ u Podgoricu da šankeriše. Sad je faca neka, menadžer lokala, pih. Ja ne znam što je to. I ne samo to, sve s’ posla na posa’, niđe da se ustoličim brate. Ajde ne kažem ja, mlada sam, ali brate znaš li koje sam pare dala za fakultet, masu. A niđe bez veze. Eto, da vidiš Milicu kako se zaposlila u Vladu, znaš onu malu što je krala po Delti, e ta. Sad ti je fino u kabinet, ka’ gospođa neka. A miči je tamo. Za kumu je zvala drugaricu što je iz Brajera zna, a sa mnom se podizala, ološ. Ne znam ko je vodio kod ginekologa, n’o da ti ne pričam. A tata, tata me poluđe, eura mi ne daje, bratu je sad auto kupio, meni ni vozački da uplati. Veli uplatiće mi kad mu striko vrati, a strika boli uvo, on je svima dužan, još me pita da mu žiriram, kako da ne. Malo mi je mojih rata na rivolving i dajners karticu. Sve kažem, proći će ali ne mogu brate. Izađem uveče, sve neke face, bože me sačuvaj…”

Dijalog sa ovom personom je nemoguć. Matira svaki odgovor. Uostalom, uopšte je ne zanima moj dan, moj problem ili moj stav. Sve je crno. Magijski. Žrtva je. Nedužna je. Paranoična je. Sve je protiv nje. Ona je u centru. Do srži je negativna. Ako i ponudite riješenje problema, neće biti to-to. Jer ona se hrani problemima i vakcinisana je protiv riješenja. Riješi će ga ako nekog drugog ocrni, unizi, napravi gorim. Nekog drugog meni, nekom drugom mene. Ćao, zdravo!


KAD PORASTEM BIĆU MEJA TIP

“Bole me mišići.”

“I mene isto.”

“Teško mi je na poslu.”

“A tek meni.”

“Nije me zvao na svadbu.”

“Ni mene, ada što se čudiš.”

“Kupila sam haljinu.”

“Imam istu, zamisli.”

“Držim dijetu.”

“I ja, sve sam izbačila.”

“Putujem.”

“Znaš li da sam juče smišljala đe ću.”

“Uzimam kredit.”

“E vala ću i ja, ne znam što se plašimo toga.”

“Udajem se.”

“I ja sam odlučila ove godine.”

“Trudna sam.”

“I meni kasni.”

Od njih drugačijih odgovora nema. To nije poistovjećivanje sa mnome, već sa sobom kroz moju prizmu problema ili ushićenja. Ne pomažu ni u čemu, ne raduju se ničem, uvijek im je stav “i ja”, “i meni”. Ne dijele ništa. Ne slušaju. Imaju svoj primjer za sve. Vole sve što volim ja, plaše se mojih fobija, slijede moje izbore. Pa ne znam čiji je ovo moj život?


Predlažem da analizirate svoje okuženje. Kad budete sigurni koji vam ljudi remete svakodnevlje, nađite način kako da to ublažite. Sve je lakše kad ih prepoznate. U bilo kojoj bolesti, uspostavljanje dijagnoze je već u pola riješen problem. Tako je i sa ovim. A onda, radite po nahođenju.

  • Zaobilazite ih.
  • Izbjegavajte priču sa njima.
  • Ignorišite.
  • Ponavljajte mantre u sebi.
  • Brojite do deset.
  • Isključite se.
  • Postavite granice.
  • Budite svjesni svoje okoline.
  • Blokirajte riječi koje vam smetaju kao na smart telefonima brojeve nepoželjnih.
  • Kontrirajte im.
  • Mislite na ljude sa kojima vrijedi pričati a koje ne uspijevate vidjeti jer vam ovakvi “krv piju”.
  • Pokušajte im objasniti kako utiču na vas.
  • Pravilno dišite.
  • KEEP CALM.

 http://mejinblog.wordpress.com

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Slični članci

IZDVAJAMO IZ GALERIJA

SAVJET
DANA

Očistiti sudje od zagorjelog

RECEPT
DANA

Koktel od jagoda

  • Najčitanije

  • Zanimljivo

  • Najviše lajkova

PRATITE NAS NA

KALKULATORI

O NAMA

Portal namijenjen ženama i svima koji žele da saznaju više o ženama. Mi smo tu, ne samo za modernu i savremenu ženu, nego i za one koje se ne osjećaju tako. Tu smo za majke, domaćice, poslovne žene, mlade i one u najboljim godinama. Svakodnevno spremamo za svakoga po nešto. Hvala vam što nas pratite ;)

PRATITE NAS NA

© 2011 zenasamja.me. Sva prava zadržana.