Ko god od vas je nosio školsku plavu kecelju, neka digne dva prsta. Dok se sjećam moje plave kecelje obrubljene žutim, na licu mi se razvlači širok osmijeh. Sjećam se da je tada jedini način da se razlikujem od drugih, uprkos mojoj težnji da budem drugačija, bila crvena ruža u kosi, koju sam kačila na repu od koga me je kod kuće često boljela glava.
Moja mama posjeduje slična sjećanja. Ona kaže da je ispod kecelje krila svoje pantalone, jer je za vrijeme njenog školovanja bilo zabranjeno da djevojčice nose pantalone.
Većina nas, sada odraslih ljudi, u fazi zrele mladosti i stariji, odrasli smo i odgajani u školskom sistemu gdje se njegovalo pravo jednakih. Fokusirajući se na ravnopravni obrazovni sistem, uspješno se razvijao induvidualni potencijal svakog od nas. U školu se uglavnom kretalo sa sedam godina, imalo se više vremena za igru jer nije bilo potrebe da nakon redovne školske nastave idemo na privatne časove.
Šta se desilo u međuvremenu?
Istisnuli smo plave kecelje, o da i šprinterice, kako li sam mogla da ih zaboravim. Sada se razlikujemo po markama odjeće, po veličini i marki telefona, a studiranje se plaća. Uprkos tome što se studiranje plaća, čak 95% srednješkolaca upiše fakultet. Iz perspektive posmatrača jasno mi je koju ulogu visoko školstvo preuzima u društvu. Ono sigurno igra ulogu socijalnog amortizera jer se mladi sklanjaju sa ulice, zauzeti su nečim, ispunjavaju vrijeme čak i kada ne uče. Tu se proces ne završava, amortizacija se nastavlja jer diplomci upisuju specijalističke, master, pa doktorske studije...
Mladi ispod trideset godina čine većinu nezaposlenog stanovništva. Sistem prilikom zaposlenja zasniva se na manje ravnopravnosti. Veliki broj mladih nemaju pravu mogućnost zaposlenja. Ne važi pravilo da bez obzira na pol, porijeklo, društveno ekonomski status, svako treba do dobije šansu da najbolje iskoristi svoje vještine. Netolerancija kvaliteta, vjerujem da vam je to jasno, na duže staze će ugroziti razvoj potencijala ukupnog ljudskog kapitala u Crnoj Gori.
Gdje još čuči naš problem?
U školama više nema raznih sekcija, vannastavnih, slobodnih i izbornih aktivnosti. I dan danas sjećam se učiteljice Marte, uz čiju pomoć sam prvi put sašila torbicu. Hvala joj na tome, možda zahvaljujući njoj još uvijek gajim ljubav ka šivenju.
Hajde da nastavimo da se pitamo, da li se u našim školama uči smisao života? Vjerujem da su za mlade ljude jednako važne rukotvorine, kuvanje, kreativna zanimanja i sport. Vjerujemo da bi mladi tako imali više koristi od vještina koje uče u školi.
Situacija za mlade ljude se znatno promijenila. Danas život tridesetogodišnjaka izgleda drugačije od prilika u kojima su živjeli naši roditelji, bake i djedovi. Skoro polovina odraslih mladih ljudi živi sa roditeljima, a glavni razlog za to je nemaština i nezaposlenost. Našim ulicama hodaju ljudi koji zbog slabije materijalne situacije razvijaju zavisnost prema roditeljima, a ti roditelji im plaćaju karte za bioskop, internet konekciju i hranu. U takvim domaćinstvima nivo nezadovoljstva se povećava, depresija postaje dominantan sindrom i među roditeljima i djecom, dok je nivo odricanja veoma visok.
Prosto reprodukovanje naučnih predmeta nije jedino što je razvoju potrebno. Obrazovanje bi trebalo da pored nauke uključi da mlade ljude učimo smislu života. Djeci i mladima je važno da znaju da su nam potrebni pa škola može biti mjesto za sticanje dobre predstave o samima sebi, da senzibiliše razvoj empatije prema drugim ljudima.
Psihološki centar ABC
+382 68 741-923
Ostale Helenine tekstove možete vidjeti ovdje http://www.zenasamja.me/specijali/helena-rosandic
Dok je još malo, dijete nema predstavu o tome kakvo je. Ono od odraslih saznaje koje su osobine njegove ličnosti. Poruke koje mu šaljemo direktno se kodiraju u njegovu sliku o sebi
Prije nego što krenete sa čitanjem ovog članka, molim vas da se prvo sjetite samo koliko puta ste čuli ili sami izgovorili rečenice poput ovih: “Ponos me spriječava da to uradim, d
Portal namijenjen ženama i svima koji žele da saznaju više o ženama. Mi smo tu, ne samo za modernu i savremenu ženu, nego i za one koje se ne osjećaju tako. Tu smo za majke, domaćice, poslovne žene, mlade i one u najboljim godinama. Svakodnevno spremamo za svakoga po nešto. Hvala vam što nas pratite ;)