Vječito je pitanje ko bolje kuva, mi muškarci ili žene?!

Muškarac koji u današnje vrijeme drži do sebe, nauči da kuva relativno rano: ne baš sve i ne baš najprefinjenije, ali ide nekako. Sklon je da se specijalizuje za nekoliko omiljenih jela, pa poslije širi svoj jelovnik i na druge stvari – ako ga zanima. Većina se zadrži na roštiljima koji se iz nekog razloga smatraju za "muški posao"; valjda zato što ga žene s pravom preziru kao blesavu mušku zabavu. Npr. jagnje na ražnju je klasični primjer muškog kulinarstva.  Klasika oko žara ili vatre, polivanjem pivom i onda vrisak nekog od prisutih "skidajte ga"...

Pravo i ozbiljno muško kuvanje događa se u kuhinji; a gdje bi inače?
Današnji klinci počinju da kuvaju veoma rano, možda jos u pubertetu jer djevojčice vole pozive na večeru. Ako i ne uspje, bar se trud isplati.
Muškarac koji zna da skuva nije samo poželjan, nego ima i potrebno samopouzdanje i samopoštovanje. Ako kuvate zajedno sa djevojkom ili suprugom (iz iskustva pričam), onda to zvuči kao mali rat. Počinje sa guranjem po kuhinji ("Daj meni, znam bolje!" ili " treba li još luka da se stavi?" itd... Onda dođu gosti, probaju, ostave tanjire prazne i zadovoljno pitaju ko je spremao? Naravno, ide diplomatski odgovor da je neko dobar u salatama, a neko u pecivu, glavno jelo smo zajedno spremali, a desert uvjek žena sprema i svi siti i zadovoljni.

Da zaključim, muško kuvanje u kuhinji nije kompletno ako žena ne umiješa prste (čitaj savjete, vajraće, začine...). Ni žena sama u kuhinji nije kompletna bez partnera ako ne kuva bar da "smeta". Ne kažem, znaju one mnogo toga lijepog da skuvaju, ali zajedno nekako bolje ispadne.

Hrana i ljubav idu zajedno kao šampanjac i jagode. Znate čuvenu rečenicu: "Ljubav na usta ulazi"... Romantika je potpuna kada neko za nekoga spremi dobru klopu jer ako si gladan onda nešto fali. Put do osvajanja nečijeg srca vodi preko kuhinje... Provjereno