Upotreba alkoholnih pića stara je gotovo koliko i čovječanstvo. Ta hemijska materija oduvijek je pratila čovjekovo bitisanje, olakšavajući mu privremeno tjeskobu koju su izazivali surovi životni uslovi, pružajući mu osjećanje sreće ili zaborava, i otklanjajući mu strahove pred nepoznatim i zastrašujućim.

Vjerujem da mnogi od vas znaju onaj vic kada se miš napije crnogorske Loze i onda se okrene ka mački i počne da viče „mac, mac,mac“. I u vicu se opisuje dejstvo alkohola, koji umanjuje strah, smiruje, uveseljava...

No, situacija nije ni malo smiješna, niti neozbiljna. Alkohol najprije čovjeku pokazuje svoje blago i dobroćudno lice, da bi vremenom, tiho i neprimjetno, zarobljavao njegove kapacitete izazivajući potrebu kod induvidue da svu svoju energiju, volju, znanje i umjeće podredi želji, a zatim i potrebi za pijenjem.

Osoba koja razvija zavisnost od alkohola gubi kritički odnos prema realitetu, sopstvenu ličnost izlaže podsmjehu sredine, a njegovu porodicu problemima koji nastaju zbog disfunkcije sistema.

Neki dokumenti iz XV vijeka ukazuju da zloupotreba alkoholnih pića uslovljava pojavu socijalnih i zdravstvenih posljedica, zbog čega je bilo zabranjeno da stanovništvo upotrebljava “opojna pića”.

Pitam se šta se to desilo sa čovječanstvom pa je alkohol postao favorizovana tema. Da li smo postali strašljiviji, napetiji, nervozniji…ili šta već?

Legalizujući alkohol umnožila nam se i problematika sistema: porodični sistem je sve više počeo da trpi. Konzumenti alkohola su doprinijeli inauguraciji kategorije bolesti poznate kao bolest zavisnosti od alkohola.

Usudiću se da kažem da zavisnost nije samo bolest pojedinca, to je bolest porodice i najrasprostranjenije oboljenje savremenog čovjeka.

Neki do vas se pitaju kako je alkoholizam bolest porodice? Jednostavno ćete doći do saznanja: dovoljno je samo da analizirate porodicu u kojoj je jedan član razvio zavisnost od alkohola.

U sredini kakva je naša reći nekom otvoreno da previše pije, da se ponaša neadekvatno, da je bolestan zbog pijenja, praktično je nezamislivo. To je jedan od razloga što osobe koje razvijaju problem zavisnosti od alkohola imaju lažnu sliku o sebi. Pijenje često predstavlja poželjan način života i stil ponašanja u društvu, obezbjeđujući bolje prihvatanje, simpatije i gratifikacije.

Najčešće treba da prođu godine zakomplikovane mnogim neprilikama, zdrastvenim problemima da bi pojedinac tu riječ čuo od nekog ko nije član njegove uže porodice. Imajući sve rečeno na umu, porodica osobe zavisne od alkohola ima time teži zadatak jer oni jedino govore o alkoholu, učesnici su i trpe posledice alkohola.

Istorijski gledano, porodica koja ima člana alkoholičara posmatrana je na dva načina:

• Kao uzrok pijenja;
• Kao žrtva alkoholičara.

Bilo kako bilo, iz ovog rečenog slijedi da je porodica osobe sa problemom zavisnosti od alkohola u svakom slučaju disfunkcionalna, bilo da primarno igra ulogu u razvoju alkoholizma, ili sekundarno da trpi zbog svog člana “alkoholičara”.

Disfunkcionalne porodice u kojima su članovi izgubili osjećanje međusobne bliskosti i gdje supružnici žive ne jedan sa drugim već jedan pored drugog, naša su svakodnevica.
Tužno je čuti da dijete trpi od bolesnog člana, da mora da ćuti, da ga izbjegava. Teško je kada roditelj o djetetu praktično da ne zna ništa, ko mu je učitelj, kakva su mu interesovanja i sposobnosti, šta žele, ko su mu prijatelji, često ni da li su zdrava ili bolesna.

Koje su karakteristike osobe koja ima problem sa alkoholom?

• Nerealističan pristup procesu življenja;
• Nesposobnost preuzimanja sopstvene odgovornosti u porodici;
• Osjećanje neadekvatnosti u vitalnim aspektima porodičnog života: ogleda se u njegovoj nesposobnosti da pronađe i održi posao, da održava svrsishodne odnose sa prijateljima, komšijama, da održava normalne seksualne odnose, da se igra sa djecom, itd;
• Nedostatak samodiscipline: postoji pregršt impulsivnih izliva, nedosljednih, popustljivih stavova;
• Preokupacija samim sobom i egocentričnost: takav stav mu otežava mogućnost prihvatanja i razumijevanja patnje člana porodice;
• Negativan ili ambivalentan stav prema autoritetu: ovo može dovesti do nedostatka discipline ili pretjerane discipline, pri čemu u porodici nastaje konfuzija i neprijateljstvo;
• Površni odnosi sa drugim ljudima: takve osobe imaju teškoće u pokazivanju ili prenosu emocija ljubavi i topline, osjećanja koja su toliko potrebna za razvoj porodičnog života. Dijete koje ne doživljava dovoljno ljubavi unutar porodice može postati mrzovoljno, uplašeno, zbog čega su mogućnosti da se razvije u emocionalno zdravu, toplu ličnost, punu razumijevanja ograničene;
• Ograničena interesovanja osobe koja pati od zavisnosti od alkohola ne rijetko izoluju čitav porodični sistem od normalnih aktivnosti. Članovi porodice se vrlo često moraju ograničiti samo na njegova interesovanja, dok izražava ljutnju zbog normalnih zanimanja članova porodice.

Nabrojaću još neke osobine: visok nivo anksioznosti u interpersonalnim relacijama, nedovoljno samopoštovanje, osjećanje izolacije, grandomanija, perfekcionizam, kompulzivnost i druge.

Ekscesivno pijenje stvara krize i razdore među članovima porodice i pruža im opravdanje za nesuglasice u porodičnom životu. Karakteristike “alkoholičara”, njihovih supružnika, reagovanje članova porodice i njihove interakcije pružaju osnove za duboka i ozbiljna ograničenja i poremećaje vitalnih odnosa u porodici.

Alkoholizam nije bolest induvidue, već porodice. Na kraju, pomoć cijeloj porodici obezbjeđuje najefikasniji tretman i osobi sa problemom zavisnosti od alkohola.