Čak i kad ih povrijedite riječima, ponizite, podcijenite i kad iznevjerite njihova očekivanja, vaši roditelji će ostati uz vas.
Uvijek su spremni da oproste i progutaju, da prećute vaše kritike da vam nisu obezbijedili dovoljno dobar život, iako su svjesni da su uložili napor iz petnih žila da biste imali srećan život.

Vi ste im prioritet uvijek i svugdje

Mnogo puta pogaze ono što oni žele da biste vi imali ono što želite i mnogo puta misleći na vas, zaborave na sebe. Mnogo puta  sa pregriženim jezikom slušaju o vašim životnim greškama, bez ijednog prekora, da ne bi izgubili vaše povjerenje i postavili zid izmedju vas, ali mnogo puta se i usude i za vaše greške vam daju iskren savjet, pa čak i po cijenu toga da danima ne želite da ih pogledate ili progovorite s njima ni riječ.

Nemojte da ih osudjujete

„Trebalo je da mislite na vrijeme, kada ste pravili djecu...“ sigurno je nekad izašlo iz vaših usta. Sudili ste bez dokaza i osnova i osudjivali, samo zbog svoje mladalačke brzopletosti. Često su djeca nezahvalna prema roditeljima, a još češće surova prema njima.

Te duše slijepe od ljubavi prema vama, ako ćute, ne znači da ih ne bole vaše riječi. Ali, koliko god vi bacili sjenku na njihov trud, oni se nikada neće pokajati što su dali sve od sebe da od vas naprave kvalitetnu osobu.

Čak i ako vi podbacite, preuzeće krivicu na sebe i provesti mnogo besanih noći preispitujući se gdje su oni pogriješili.

Zahvalite im se!

Kažite im da ih cijenite, da ste svjesni svega što su učinili za vas, da vaše greške nisu njihove greške, da ste vi izabrali ovakav ili onakav način života, da vam bez njih život ne bi bio isti, da su vam potrebni da bi se vi osjećali kompletnim, da ih volite i kada ste neprijateljski raspoloženi, da drhtite od straha kad pomislite da bi se nekome od njih moglo nešto desiti, da ste zahvalni Bogu što vam je dao takve roditelje i da biste svom djetetu voljeli, barem upola, biti roditelj kakvi su oni vama.