U toj brzini i jurnjavi da se sve stigne, roditelji previše očekuju od svoje djece i na njih se oslanjaju više nego što bi trebalo. Dragi roditelji, nije dovoljno da pitate svoje dijete da li je uradilo domaći zadatak i spakovalo knjige, naročito ako se radi o đaku prvog ili drugog razreda. Evo stvari koje morate uraditi prije nego što pošaljete dijete u školu – najbolje svake večeri, da ujutru ne bi nastala frka:

Provjerite sve sveske i radne listove, kako biste znali šta se sve danas radilo u školi – ovako ćete pokazati djetetu da je za vas ono što se dešava u školi važno. A ako je važno za vas – biće i za njega.

2. Prođite kratko, zajedno gradivo iz tog dana (neće vam za ovo trebati više od 20 minuta, a nema korisnije i bolje provedenog vremena s djetetom), da biste vidjeli da li je dijete pažljivo na časovima i da li usvaja ono što učiteljica predaje.

Pitajte dijete šta je domaći zadatak i pustite ga da smo uradi. Budite u blizini za slučaj da mu zatrebate. Ovo je uvijek nezgodan dio roditeljstva jer, nikad niste sigurni da li vas dijete zove u pomoć jer zaista ne zna da uradi zadatak ili mu je jednostavno lakše da mu mama malo pomogne. Morate dobro upoznati svoje dijete da biste prepoznali situacije kada pokušava da “iskrivinari”. Ovdje pravila nema, što ne znači da treba samo da se povučete i ostavite dijete da samo radi, izuzev u slučaju da to želi i da mu ide od ruke. Vi ste onda srećan roditelj.

Nikad ne puštajte dijete u školu, a da prethodno niste provjerili sve domaće zadatke – tačnost i urednost.

Uvijek provjerite raspored časova i zajedno spakujte knjige i sveske za sutra. Dijete će, uz vašu pomoć, brzo naučiti i samo to da radi.

Dijete možda neće umjeti ili se neće sjetiti da vam kaže da je sveska pri kraju. Morate o tome voditi računa.

Provjerite da li je sav pribor spakovan, olovke i bojice naoštrene.

Najvažnije – kad vaše dijete želi da vam kaže nešto, vezano za školu, drugare, učiteljicu – slušajte. Ne kažemo da dijete treba da ima slobodu da vas prekida u razgovoru sa odraslima i da treba da istrčavate ispod tuša jer se sjetilo da vam nešto kaže, ali, ako nigdje ne gori, uvijek saslušajte svoje dijete. Možda je to što ima da kaže veoma važno, a ako propustite priliku da ga čujete, nova se možda neće ukazati, a dijete će imati utisak da njegovi doživljaji i osjećanja nisu važni.

Ovo nema direktne veze sa svakodnevnim odlaskom u školu, ali, čitajte svom djetetu svakog dana po 20 minuta, najmanje. 

Nije dovoljno da svakog dana svom djetetu govorite da je škola važna i da treba da uči. Morate u sve biti intenzivno uključeni i školovanje svog djeteta shvatati ozbiljno kao i svoj posao. To je i vaš zadatak. Učitelj bez vaše pomoći ne može mnogo da uradi, ma koliko vaše dijete bilo talentovano i inteligentno. Kad krene u školu, vaše dijete je već napunilo šest ili sedam godina, steklo neke navike i naučilo od vas (tačnije, iz vašeg primjera) šta je u životu važno, a šta nije. 

Rečenica: „Učiš za sebe, ne za mene.” je apsolutno zabranjena. Dijete od sedam godina i ne zna šta to znači, a vi time samo skidate odgovornost sa sebe.

 

Dakle, najvažnija poruka svim roditeljima: Dijete ne ide u školu da bi steklo radne navike, da bi se “dotjeralo u red” i naučilo da uči. Sve to vi morate uraditi kod kuće, a učitelj će onda s lakoćom iz vašeg djeteta izvući pun potencijal i pomoći mu da otkrije sebe i pronađe pravi put. Ako ostavite školi da se bavi djetetovim vaspitanjem, za obrazovanje neće ostati vremena.

 

 

bebac.com