Dajem oglas za neke druge, nove ljude. Neiskvarene. Ljude koji su tu iz ljubavi, a ne koristima vođeni. Potrebni su mi ljudi koji će pokucati na moja vrata u ponoć, ako mi zatreba rame za plakanje. Bez pogovora. Bez očekivanja hvalospjeva. Ljudi koje nije strah da glasno vrisnu svoje mišljenje, koji se ne ukalupljuju, koji ne puze. Oni što na oblacima lebde, ali znaju kada treba čvrsto zemljom hodati. Što ljube, od strasti žive. Bez stida.
Tražim neke koji vole, iskreno, srcem, uz koje mogu biti ono što jesam. Bez osude i prozivanja. Potrebni su mi borci, slabih sam se na leđima nanosala. Žene neopterećene izgledom svog "mejk ap-a" u cik zore. Muškarci koji svoju muževnost mjere srećom jedne, one što ga kući trudna očekuje, a ne, oprostite mi na rječniku, povaljivanjem druge u uglu jeftinog lokala, petkom uveče.
Potrebni su mi oni koji ostaju, što grizu za promjene, otići je uvijek najlakše. Oni koji ne kritikuju na društvenim mrežama, već izađu na ulicu, ustanu pred šefom, kolegama, puste glas, ne ćute pred nepravdom. Ne dozvoljavaju sebi etiketu jadnika. Niti žrtve.
Dajem oglas, za neke koji svijet koriste za dobra djela. Koji čitaju. Puno. I nemaju vremena za rđave riječi. Koji ne hrane svoj ego lažima. Dušu nesrećama tuđih sudbina. Koji ne lažu sebe, niti druge. Sebe posebno. Potrebni su mi neki novi, na fabrička podešavanja vraćeni ljudi. Potrebna sam, uostalom, i neka nova ja.
Ona koja ne živi od očekivanja, ona koja ne proživljava srcem svako razočaranje, ona koja nekad lako pušta... Jer, naposljetku, i naivni jednom nauče kada je dosta.