Porodični nakit je za neke građane jedino što ih može finansijski održati u životu. Tako je sa kulminacijom ekonomske krize (mada ta kulminacija kod nas traje mnogo dugo) veliki broj ljudi posegnuo za svojim dragocjenostima kako bi došao do nekog novca za osnovne životne potrebe. Gotovo svako domaćinstvo ima nešto od nakita, kupljenog za neke svečane trenutke, u vrijeme kad se živjelo pristojnije. Ali nadolazeća nemaština nekoga natjera da se odrekne i tih predmeta jer je ipak goli život na prvom mjestu.

Tako su mnogi prodavali porodični nakit. Oni koji nisu bili spremni da se odreknu svojih vrednih predmeta, kucali su na vrata zalagaonica. Ovdje im se pružala mogućnost da odmah dobiju novac na zajam, a da ipak ostane mogućnost da svoj zalog povrate. Dakle, čovjek suočen sa velikim finansijskim teškoćama sigurno neće dobiti pozajmicu u banci. Jedino rješenje za njega je zalagaonica, ako ne želi da prodaje imovinu.

Kako se uzima pozajmica od zalagaonice

Najčešće se u zalagaonicu odnosi zlato, ali postoji još čitav niz predmeta koji se mogu unovčiti. Sve to zavisi od onoga što zalogodavac ima, odnosno što je spreman da založi, a to pak zavisi od toga koliko mu je novca potrebno. Tako da zalagaonica ne odbija ni televizore, prenosne računare, audio i video opremu, antikvitete, umjetničke slike i umjetnine uopšte. Takođe, za ozbiljnije pozajmice se ulaže automobil, ili kakvo drugo prevozno sredstvo. Čak i stanovi i kuće. Zalagaonica procjenjuje vrijednost predmeta i na osnovu toga određuje visinu pozajmice koju može dati zalogodavcu. Pri tom zalagaonica vrši prije svega procjenu za koji novac založeni predmet može da se proda u slučaju da zalogodavac ne vrati dug u dogovorenom roku. Kada je ponuda pred zalogodavcem, on odlučuje da li će je prihvatiti ili ne. S obzirom na to da ne bi ni dolazio da je u situaciji da bira, obično se ponuda prihvata. To znači da on ostavlja svoj predmet, a zalagaonica njemu odmah isplaćuje novac. U slučaju da zalagaonica posluje legalno, sa zalogodavcen će potpisati i ugovor. Ugovorm se definiše rok u toku koga treba vratiti pozajmicu. Uobičajeno je da taj rok bude 30 dana, sa opcijom da se produži pod određenim uslovima. Kad vrati i ako vrati pozajmicu, zalogodavac plaća i dogovorenu kamatu. Suština funkcionisanja zalagaonica je upravo zarada od te kamate, a ne od prodaje zaloga. Naravno, zalagaonice će uvijek dati manju sumu novca od one za koju založeni predmet mora da se proda, inače će od te transakcije biti na gubitku. U slučaju da se zalogodavac ne pojavi u ugovorom dogovorenom roku, predmet koji je založio postaje vlasništvo zalagaonice i ona će ga prodati, kako bi nadoknadila novčani gubitak.

Na žalost, nije rijedak slučaj da se građani koji uzmu pozajmicu više nikada ne pojave u zalagaonici. Neki vlasnici zalagaonica su u medijima izjavljivali da bi bilo idealno kad bi procenat predmeta koje moraju da prodaju bio od 10 do 15 odsto, ali da je on na našim prostorima dosta veći i da nekad ide čak i do 90 odsto.