Depresivni član i porodica

Piše : Helena Rosandić, psihoterapeut-mr kliničke psihologije
Depresivni član i porodica

Depresivni poremećaji su najučestalije tegobe iz spektra mentalnog zdravlja. Mogu se javiti u svim životnim dobima, a nastale posljedice mogu ukazati na značajnu onesposobljenost, kako oboljelog, tako i njegove porodice.

Depresivni poremećaj se može manifestovati u obliku blaže depresije, kao teža ili akutna depresija. Depresivne osobe tuguju, djeluju potišteno i nezainteresovano. Potpuno su okrenute prošlosti u kojoj nalaze potvrdu i dokaze o sopstvenoj neadekvatnosti, manjoj vrijednosti, osjećajući krivicu zbog grešaka koje su počinile. Osnovno depresivno raspoloženje često može biti praćeno upadljivom napetošću i strahovanjem, neprijatnim predosjećanjima da će se desiti nešto strašno ili najgore. Nekada kliničkom slikom dominira ravnodušnost i apatična utučenost, osjećanje praznine i beznadežnosti.

Osobe koje pate od depresije uzimaju malo hrane, smanjen im je nagon za samoodržavanjem i seksualnim aktivnostima. Dešava se da zapostavljaju svoj spoljašnji izgled, radne obaveze i prostor u kome žive. Ukoliko je prisutna napetost, uz anksioznost, pacijenti kao da se grče, ukrućenih ekstremiteta, kao da imaju „limeni hod“. Spavanje je poremećeno, javljaju se nesanice, košmarni snovi i rano jutarnje buđenje.

Misaoni tok kod osoba koje pate od depresije je usporen. Govore tiho, monotono, usporeno, sem u situacijama agitiranosti kada zovu u pomoć, zapomagajući. Dešava se da misaoni tok osoba koje pate od depresije odlikuju sumanute ideje koje su odraz njihovog raspoloženja. Najčešće su to sumanute ideje sopstvene krivice, grijeha, samooptuživanja, depresivno-hipohondrijske ideje.

Depresivni pacijenti imaju doživljaj da im trne glava, da su bolesni od neizlječive bolesti, osjećaju jake bolove u tijelu. Često imaju sumanutu ideju da je loš san dio predskazanja i da će se desiti saobraćajna ili neka druga nesreća bliskim osobama ili njima samim. Očuvane su im inetelektualne i senzorne funkcije, dok je sposobnost upamćivanja redukovana.

Nosioc simptoma, osoba koja pati od depresivnog poremećaja i porodica mogu se posmatrati iz induvidualnog doživljaja oboljelog, kao i iz pozicije povezanosti cijele porodice sa onim koji pati od depresije. Sve članove takvih porodica karakterišu osjećanja: bespomoćnost, opterećenost, strah i zabrinutost.

Briga u porodičnim odnosima kod porodica sa depresivnim članom podrazumijeva specifične relacije, doprinoseći neravnopravnom pozicioniranju kako oboljelog, tako i člana porodice koji o njemu brine. Oboljeli često ima osjećanje krivice u odnosu na članove porodice, što doprinosi razvoju zavisne pozicije, a na drugoj strani porodica ima doživljaj opterećenosti, što proizilazi iz pozicije velike odgovornosti.

Nerijetko se dešava da depresivna simptomatologija u porodicama preuzme poziciju moći. Poznati su primjeri supruga koji ima problem sa zavisnošću od alkohola i depresivne žene ili supruga sklonog vanbračnim relacijama i depresivne žene. Kako to mislim: kada se javi depresivna simptomatologija, suprug daje obećanje da će korigovati svoje ponašanje i partnerska relacija sa vraća u prvobitno stanje, sve dok traju simptomi depresije.

Na ovaj način možemo posmatrati kakav značaj porodica ima kao kontekst u kome oboljela osoba živi, te i to kako bolesti i vrijeme provedeno sa oboljelim može korelirati sa stepenom angažovanja i opterećenja porodice.

Relacija koja najviše trpi zbog postojanja depresivnog člana je partnerska interakcija, ujedno najčešći generator depresije proističe iz domena partnerskih relacija. Relacije takvog para obojene su neadekvatnom komunikacijom, čestom distanciranošću, konfliktnim ispadima, niskim stepenom bliskosti, odsustvom intimnosti i najčešće obostranim nezadovoljstvom. Bračno nezadovoljstvo može biti inicijator simptomatologije iz spektra mentalnog zdravlja, te nije slučaj da se depresivna simptomatologija učvršćuje sa ciljem ostvarivanja sekundarne dobiti.

Reakcije članova porodice direktno su povezane sa percepcijom bolesti svog člana. Kulturološki kontekst često može oblikovati uvjerenje porodice i pojedinca, naročito u domenu bolesti iz spektra mentalnog zdravlja. Ovo najčešće može biti izvor stigme o depresiji u okviru mentalnog zdravlja koja kaže da je lakše prihvatiti stil života opterećen nekom hroničnom tjelesnom bolešću, negoli psihijatrijskom. Ova uvjerenja, koja nisu objektivna, proizvode disfunkcionalne obrasce kod porodica čiji član pati od problema iz spektra mentalnog zdravlja. Takve porodične sisteme karakteriše zatvorenost, čime je umanjena mogućnost uvođenja promjene na bolje, što automatski direktno utiče na održavanje procesa stigmatizacije depresije. Takve porodice ispoljavaju simptome stresa, rezignacije, anksioznosti, negiranja, itd.

Stručnjaci u praksi se najčešće susreću sa višestrukim disfunkcionalnim bračnim i porodičnim sistemima porodica depresivnih članova. To znači da, iako postoji osoba koja je nosioc simptoma u porodici, ne možemo reći da samo ona pati, već da je cijeli sistem disfunkcionalan i da je cijeloj porodici potrebna pomoć.
Pored medikametozne i kognitivne terapije, koje se preduzimaju u radu sa depresivnim članom, sistemska bračna-porodična terapija postaje još jedna terapija izbora u podršci osobama koje pate od depresivnog poremećaja i njihovim porodicama.

Helena Rosandić
Helena Rosandić
Psihoterapeut - mr kliničke psihologije

Psihološki centar ABC

+382 68 741-923

Ostale Helenine tekstove možete vidjeti ovdje http://www.zenasamja.me/specijali/helena-rosandic

O NAMA

Portal namijenjen ženama i svima koji žele da saznaju više o ženama. Mi smo tu, ne samo za modernu i savremenu ženu, nego i za one koje se ne osjećaju tako. Tu smo za majke, domaćice, poslovne žene, mlade i one u najboljim godinama. Svakodnevno spremamo za svakoga po nešto. Hvala vam što nas pratite ;)

PRATITE NAS NA

© 2011 zenasamja.me. Sva prava zadržana.