O strahu i panici

Piše : Helena Rosandić, psihoterapeut-mr kliničke psihologije

Emocije su toliko bitne u našem životu da ne iznenađuje doživljaj praznine, besmisao života bez njih. Čovjek bez emocija je psihički mrtav, mašina sa razumom. Na drugoj strani, čovjek koji funkcioniše samo na osjećajnom nivou, a bez razuma, gubi opet svoju suštinu, a za nas on više nije čovjek već životinja. Uprkos jako dugom saživotu u našem mentalnom prostoru, ova dva entiteta nisu naučila da sarađuju.

O strahu i panici

Strah kao osjećanje nastaje u situaciji procjene opasnosti ovdje i sada, znači prijetnju ili doživljaj ugroženosti same osobe, njoj bliskog drugog ili nečega što ona vrijednuje. Strah bi u tom smislu, kao jedan od osnovnih bioloških signala samoočuvanja, bio funkcionalna, zdrava opcija.

Osjećanje straha je povezano sa instiktom samoodržavanja i preživljavanja, što implicira da ako se nađete pred medvjedom ili vukom postoje opravdani razlozi za strah. U današnje vrijeme nema svakodnevnog suočavanja sa situacijama života ili smrti, pa ovakvi tipovi emotivnog reagovanja predstavljaju arhaizme u najvećem broju slučajeva.  Uzmimo na primjer da vidite miša, da vam preko noge pređe buba, ili osjetite slabost i vrtoglavicu na autobuskoj stanici, ili vam uzlupa srce u situaciji polaganja ispita, ili kada imate javni nastup. Ima li tu mjesta panici ili užasavanju? Naravno da ne, ipak neki ljudi reaguju panikom i užasavanjem.
Veliki broj ljudi ne razumije zašto im se to dešava, jer doživljavaju kao da se panika javila iz vedra neba i da nije ni sa čim povezana. Osjećanje panike je neprijatno i doživljava se fatalno, do nivoa razvoja želje da pobjegnemo iz takvog stanja. A gdje vreba opasnost, tamo se ne ide. Posebno ako se opasnost te vrste javi iz vedra neba, a praćena je hladnim znojem i nerazumjevanjem situacije. Kako ljudi da se nose sa tim? Nađu rješenje, po principu zdrave logike, klone se stvari koje ih uznemiravaju, klone se  mjesta i situacija koje kod njih bude strah i paniku.

Kada razmišljamo, možda to i nije loša ideja, možda je neko zadovoljan takvom organizacijom života. Mada, nisam baš sigurna da su ljudi koji se povlače iz aktivnosti, mjesta na kojima ima puno drugih ljudi i stalno traže da im neko bude tu za svaki slučaj, osjećaju preveliko zadovoljstvo svojim životom. Vjerovatno prije prave kompromise kako im se ne bi desilo nešto ružno, izbegavajući na taj način mogućnost da im se dese i mnoge prijatne stvari. Sve u životu ima svoju cijenu, pa tako i ovaj način odbrane od panike. Cijena je osiromašivanje života.


Helena Rosandić, klinički psiholog

Strah se prvenstveno izražava i doživljava putem tijela. Osjećanje straha pokreće brze procese koji obuhvataju brojne tjelesne sisteme (motorni sistem, autonomni nervni sistem, hormonalni sistem..). Kod osobe koja osjeća strah primjetni su neki od sledećih simptoma: lupanje srca, znojenje, slabost u nogama, suvoća usta, nedostatak vazduha, vrtoglavica, osjećaj mučnine, „knedla“ u grlu, zamuckivanje, gubitak apetita, grčevi i bolovi u stomaku, drhtanje ruku, nesigurnost i slabost u nogama, stezanje u predjelu srca. Da pobrojim još simptoma: “zaleđenost“ misaonog procesa, teške noge, osjećaj da je osoba sama sebi strana, vjerovanje da je kriza došla iz nečega, osjećaj da će osoba poludjeti, umrijeti, izgubiti se, zalutati, pasti i povrijediti se, trnjenje ruku, nemir, ubrzano disanje, pritisak u grudima itd.

Nastavak možete pročitati ovdje

Helena Rosandić
Helena Rosandić
Psihoterapeut - mr kliničke psihologije

Psihološki centar ABC

+382 68 741-923

Ostale Helenine tekstove možete vidjeti ovdje http://www.zenasamja.me/specijali/helena-rosandic

Tagovi :

O NAMA

Portal namijenjen ženama i svima koji žele da saznaju više o ženama. Mi smo tu, ne samo za modernu i savremenu ženu, nego i za one koje se ne osjećaju tako. Tu smo za majke, domaćice, poslovne žene, mlade i one u najboljim godinama. Svakodnevno spremamo za svakoga po nešto. Hvala vam što nas pratite ;)

PRATITE NAS NA

© 2011 zenasamja.me. Sva prava zadržana.