U poremećaje probavnih organa psihogenog porijekla ubrajaju se grčevi u stomaku, povraćanje, čir na stomaku i dvanaestopalačnom crijevu itd. U psihosomatske poremećaje spadaju i povišenje krvnog pritiska, promjene na koži, crvenjenje, svrab, zatim glavobolje, bronhijalna astma i mnoge druge tegobe sa kojima se suočava čovjek današnjice.

Psihosomatski poremećaji su prolazni ili trajni poremećaji organizovanosti funkcije tijela koji su nastali kao posljedica pretežnog djelovanja psihičkih uticaja i neuspjeha sistema mentalne odbrane. Kada mentalni aparat izgubi sposobnost da se bori sa nagonskim težnjama, prije svega agresivnim i seksualnim, tada odbrambeni mehanizmi slabe i tijelo postaje sredstvo nagonskog rasterećenja. Sistem organa ili dio tijela tako predstavlja mjesto somatskog ispoljavanja zaboravljenih ili potisnutih psihičkih sadržaja, odnosno konflikata. Emocionalni materijal iz nesvjesnog javlja se u prenosnom obliku, u vidu somatskog simptoma koji predstavlja njegovu simboličnu zamjenu.

Povećan broj psihosomatskih poremećaja može se očekivati kod pijedinaca predodređenih tom tipu reakcije, kao i kod pojedinaca koji odrastaju u sredinama i porodicama koje ne uvažavaju emocionalne i psihološke potrebe pojedinca te u kojima vlada jaka inhibicija slobode ponašanja, misli i osjećanja. Prema definiciji, psihosomatičari su osobe koje ne mogu riječima opisati svoja osjećanja i emocije, nemaju razvijene fantazme i imaginaciju, te su konvencionalni i suzdržani u ponašanju. Oni su odvojeni od svog nesvjesnog sadržaja i dobro adaptirani na okolinu, ali po cijenu jakih autodestruktivnih unutrašnjih sila koje u trenucima suočavanja sa inteziviranim stresorima pokreću psihosomatske reakcije i izazivaju psihosomatske poremećaje.

Neki autori su se bavili psihosomatskim tipom porodica koji predstavljaju faktor rizika za ovaj tip poremećaja. Navode se četiri tipa porodica:

1. umrežene porodice-izražavaju prekomjernu bliskost, nedostatak privatnosti, te nejasne interpersonalne granice;
2. prezaštitničke porodice-ispoljavaju međusobnu pretjeranu brigu za zdravlje i sigurnost;
3. rigidne - porodice koje su nefleksibilne u odnosu na promjene u interpersonalnim odnosima i
4. porodice koje na konfliktne situacije reaguju pretjeranom averzijom sa posljedičnim kompromisnim rješenjem konflikta.
   
   

Teoretičari opisuju mentalne sklopove ličnosti osoba sklonih psihosomatskim oboljenjima:

• Osobe sklone neurozi ponašanja koje se ispoljavaju na dvojak način, kroz suprostavljanje okolini i plahovitost ili kroz pretjerano prilagođavanje, poslušnost i snishodljivost.
• Nedovoljno organizovane ličnosti. Nedovoljna organizacija može biti posljedica teških emotivnih lišavanja pojedinca u porodici ili domu.
• Depresivni pojedinci čiji su odnosi sa drugima površni ili je došlo do prekida odnosa, što za posljedicu ima pad raspoloženja sa ravnodušnošću i nepokretnošću bez straha , tuge i manifestne psihičke patnje.
• Alergijski sklop ličnosti čine osobe sklone potiskivanju agresivnosti i poricanju sukoba.

Treba imati na umu da su mnoga psihička obilježja grupe djece, mladih i odraslih sa psihosomatskim tegobama nastala kao izraz trpljenja. Psihosomatski poremećaji destabilizuju pojedinca, mijenjaju porodične odnose i stavove bliskih osoba prema osobi koja pati, upravo zbog povišene međuzavisnosti jednih i drugih.

Psihosomatski poremećaji zahtijevaju tretman koji, pored medikamentozne, uključuje i psihoterapijske intervencije. Terapije izbora su kognitivno bihejvioralne terapije, support terpija, uz razvijenu porodičnu i psihosocijalnu podršku.