Shizofrenija, kao mentalni poremećaj, predstavlja kompleksnu kategoriju za koju se vežu mnogobrojne predrasude i misterije. Jasna i tačna informacija o ovoj bolesti važna je ne samo za pacijenta i njegovu porodicu, već i za širu javnost.
Simptomi shizofrenije najčešće počinju u kasnoj adolescenciji ili ranoj mladosti, mada mogu početi i kasnije. U ranim fazama razvoja bolesti simptomi se ispoljavaju gotovo neprimjetno, poput otežane koncentracije i pažnje, distanciranjem iz društvenih odnosa. Okolina doživljava da se pojedinac promijenio, da se ponaša i izgleda drugačije, da se povlači iz društva i da ima poteškoće u do tada uobičajenim aktivnostima u kojima je bio uspješan, na poslu, u školi.
Kasnije se pojavljuju i drugi simptomi koji se u stručnoj praksi nazivaju psihotičnim znacima i simptomima.
Osoba može biti izvan stvarnosti i realiteta, može imati doživljaj nametanja ili oduzimanja misli; može imati halucinatorne glasove koji komentarišu bolesnikovo ponašanje, međusobno razgovaraju o bolesniku. Kod nekih pacijenata može postojati simptomatologija u obliku bizarnih sumanutosti koje su nemoguće i neusklađene sa bolesnikovom kulturom i intelektualnim kapacitetima, npr. preuzimanje političkog ili religioznog identiteta, pripisivanje nadljudskih moći, kontrola vremena, predviđanje događanja itd. Neki od simptoma mogu biti specifične karakteristike govora, nelogizmi (sklapanje novih riječi bez značenja), irelevantan i dezorganizovan govor.
Još neki od simptoma mogu biti: apatija, tupost ili nesklad emocija, što obično dovodi do socijalnog udaljavanja Ili pada socijalne efikasnosti.
Iako još jasno ne poznajemo tačan uzrok shizofrenije, većina stručnjaka se slaže da stresna i krizna situacija, kao što su zanemarivanje, odrastanje bez podrške porodice, neprimjerene socijalne vještine, ne mogu same po sebi izazvati pojavu shizofrnije.
Pretpostavlja se da takvi disfunkcionalni uslovi odrastanja mogu dovesti do razvoja shizofrenije kod osoba sa genetskom preosjetljivošću.
Shizofrenija je bolest koja se uobičajeno javlja u epizodama. Između epizoda, uz odgovarajuće liječenje, može postojati vremensko razdoblje u kojem oboljela osoba nema znakova bolesti - to nazivamo remisijom. U fazi stabilizacije važni su rehabilitacioni tretman i psihoterapija koji znatno mogu poboljšati ove simptome ili naučiti bolesnika da sa simptomima lakše živi.
Vrijeme između pojedinih faza poremećaja razlikuje se od pojedinca do pojedinca, a može se kretati između nekoliko mjeseci do nekoliko godina. Istraživanja pokazuju da bolesnici koji redovno uzimaju medikamentoznu terapiju i uz podršku psihoterapije, u fazama kada nemaju simptoma bolesti, smanjuju rizik od ponovne pojave bolesti.
U rehabilitacionom tretmanu osoba sa problemom shizofrenije akcenat tretmana je usmjeren na uvježbavanju radnih i socijalnih vještina.
Induvidualna i grupna psihoterapija shizofrenije sastoji se od razgovora koji uključuju jasno dogovorene sastanke, sa akcentom na sadašnjem ponašanju, problemima, iskustvu i osjećanju. Pored terapije podrške, preporučuje se i edukacija pacijenta i njegove porodice sa ciljem boljeg razumijevanja shizofrenije i pomaganja u razvijanju povoljnije komunikacione atmosfere, što smanjuje rizik od ponavljanja epizode bolesti.
Vrlo značajnu ulogu u stvaranju socijalne mreže, povećanju kvaliteta života, jačanju samopouzdanja i povećanju kvaliteta tretmana osoba sa problemima iz spektra mentalnog zdravlja imaju grupe samopomoći. Grupe se obično sastaju jednom nedeljno, do jednom mjesečno i omogućavaju ljudima sa različitim problemima i iskustvima da pruže podršku i savjetuju jedni druge.
Važno je znati da je shizofrenija bolest koja se može liječiti. Bolesnika je potrebno upoznati sa simptomima bolesti i naučiti ga da prepozna rane simptome pogoršanja bolesti. U XXI vijeku, uz pomoć ljekova i drugih metoda liječenja, većina shizofrenih bolesnika može živjeti kvalitetnim životom. Budite strpljivi, ponekad je potrebno promijeniti i više vrsta ljekova kako bi se pronašao odgovarajući lijek za svaku osobu. Liječenje se ne smije prekidati bez dogovora sa stručnjakom. Ako mislite da ljekovi ne koriste ili primjetite da se pojavljuju neželjene pojave lijeka, to treba reći ordinirajućem psihijatru, a ne samoinicijativno prestati uzimati lijek.
Ako niste zadovoljni programom i mogućnostima liječenja, raspitajte se o postojanju rehabilitacionog ili psihoterapijskog programa, grupi samopomoći ili nečem sličnom čemu biste se mogli priključiti.
Porodica može biti od pomoći ohrabrujući pacijenta da se obrati ljekaru.
Iako je bolest nekada iscrpljujuća za cijelu porodicu, važno je imati na umu da pacijent nije bezobrazan ili odgovaran za svoju bolest. Nemojte ga kritikovati zbog simptoma bolesti koje ni on sam ne može kontrolisati bez stručne pomoći. Ne očekujte brz oporavak, budite strpljivi. Bolesniku je potrebno da osjeti da su svi članovi porodice uz njega.
Na kraju, najčešća predrasuda u javnosti, potpomognuta prikazivanjem pogrešne slike poremećaja u sredstvima javnog informisanja, je da su osobe koje pate od shizofrenije opasne. Istina je da tek neznatan procenat shizofrenih bolesnika može da se ponaša agresivno, najčešće jedno kratko vrijeme, u akutnoj fazi bolesti. Brojna istraživanja pokazuju da shizofreni bolesnici nisu počinioci više nasilničkih krivičnih dijela u odnosu na prosječne zdrave ljude. Dakle, time što ne patim od shizofrenije, ja nisam manje nasilna.
Helena Rosandić psihoterapeut - mr kliničke psihologije
Psihološki centar ABC
+38268741-923
Životna iskustva sa kojima se čovjek može suočiti tokom svog života su raznolika i često nepredvidiva.
Koji je najbrži put da dodate antioksidante u svoje jelo? Dodajte origano! Treba vam više željeza? Dodajte lavandu!
Portal namijenjen ženama i svima koji žele da saznaju više o ženama. Mi smo tu, ne samo za modernu i savremenu ženu, nego i za one koje se ne osjećaju tako. Tu smo za majke, domaćice, poslovne žene, mlade i one u najboljim godinama. Svakodnevno spremamo za svakoga po nešto. Hvala vam što nas pratite ;)