Ima roditelja, koji nemaju pomoć, već sami odgajaju svoju decu. Obično tata radi (zato što može da nađe posao, plata mu je obično veća…), a mama je kod kuće sa blizancima (ne može da dođe do posla, plata je manja, troškovi obdaništa su visoki ili blizanci nisu primljeni u obdanište…). Svaka mama koja sama odgaja blizance zna koliko je to teško: mora se posvetiti puna pažnja djeci, usput održavati kuću čistom (jer, ako ništa drugo, ne mogu djeca boraviti u prljavom), spremiti obrok za sve članove porodice, ići u kupovinu… I dolazimo do kupovine:

Odlazak u kupovinu je ravno pravoj avanturi. Ima roditelja koji se trude da jednom nedeljno odu u veću nabavku, ali, ipak se ne može kupiti baš sve (npr. Nešto se zaboravi, a nešto se mora kupiti svaki dan, kao što je hljeb…). Ako li roditelj krene u komšijsku radnju, obuično se sretne sa problemom mallog prostora, te nemogućnosti da u objekat uđe sa duplim kolicima. Kolica se moraju ostaviti ispred, ali tako da djeca mogu da vide roditelja i on njih. Obično se desi da niko neće da pusti roditelja preko reda, iako vide djecu u kolicima, jer: „Što je rađala?!?“, „Što je dovela djecu, a nije ih ostavila nekom na čuvanje?“, „Šta mene briga za tuđu dječurliju..“. Ode li se, pak, u veći market, situacija može postati i gora. Dok roditelj sa kolicima strpljivo čeka u redu, djeca se unervoze, jer se red otegao. Nije neobično da djeca, zbog nervoze, počnu da plaču. Onda počinju komentari tipa: „Šta je dovela ovu djecu ovdje da mi se deru…“, „što ih nije ostavila kod kuće“ i slično. Apsolutni favorit među ovim komentarima, je „Ma, dovukla djecu, ‘oće da se progura preko reda“. Roditelj, koji strpljivo čeka u redu sa nervoznom djecom, koji ne pokušava ni da pita da li može da prođe preko reda, trpi uvrede da mu je baš to namjera.

Slično je i sa bankama, poštom i ostalim institucijama, kada se roditelj zaputi sa djecom.

Trebalo bi napomenuti da se roditelji blizanaca susreću sa još jednim problemom: naime, prilazi dječjim radnjama su često neprilagođeni kolicima, a vrata nisu dovoljno široka da dupla kolica prođu kroz njih. Ukoliko ljubazno kažete osoblju da imate problem sa tim, ili vlasniku radnje, ako mislite da će Vam se zahvaliti na sugestiji i potruditi se bar da nešto promijene – varate se. Mahom će Vam reći: „Pa, ti nemoj da dolaziš sa duplim kolicima“, „Dođi bez djece, pa im kupi”… i slično. Da, oni će se naljutiti na Vas. Pretpostavljam i da uposlenici ovakvih butika, pod uslovom da imaju djecu,  idu u kupovinu bez njih kada kupuju npr. cipelice. Ma, vjerovatno i kad su sami u pitanjuu, pošalju komšiju da im kupi neki odjevni predmet. Bože, pa ko još ide u kupovinu da bi probao nešto?!?

Što se prevoza tiče, tek u njemu roditelje blizanaca hvata tiha jeza. Mjesta predviđena za roditelje sa djecom su obično zauzeta i onom, ko je tu sjeo, ne pada na pamet da ustupi mjesto. Ako li se roditelj usudi da pita da li može da sjedne, u zavisnosti ko tu sjedi može da  očekuje svašta: od verbalnih uvreda, čak i do fizičkog napada.

I na internetu se u poslednje vrijeme mogu pročitati kritički tekstovi, koji se osvrću na zle roditelje, koji namjerno „vuku svoju djecu sa sobom“, samo da bi završavali nešto preko reda i na taj način nervirali persone, koje pišu ovakve tekstove. Po njima, djecu i njihove roditelje bi trebalo držati u kućnom pritvoru, do dječijeg punoljetstva.

Svi ovi ljudi, kao da su zaboravili da su nekad bili djeca. Ako su um djeca veća, izgleda da su zaboravili kako izgleda imati malu djecu i nikoga, sem Vas, da brine o njima. Prosto je nejasno otkuda toliki egoizam kod pojedinih?!? Ono što je jedino važno, jeste da će sve nas naslijediti baš ti mali predivni ljudi. Nas jednog dana neće biti, ali njih hoće. Da li baš zato što su toga svjesni, pojedinci se trude da njima i njihovim roditeljima zagorčaju njihov najljepši period, period djetinjstva.

Preuzeto sa 234