U Zapadnom svijetu taj trend je bio prisutan već u XVII vijeku, samo što tadašnje hranilice za bebe nisu bile nalik današnjim modelima. Karakteriše ih manuelna izrada od drveta, kao i individualna, a ne masovna proizvodnja. Tek sredinom prošloga vijeka krenulo se sa masovnom proizvodnjom metalnih stolica sa mekanim jastučićima, kao i drvenih modela, a početak 21. vijeka karakterišu plastične stolice za hranjenje kakve danas nalazimo u većini domova.

Stolice za hranjenje beba se masovno proizvode od pedesetih godina 20. vijeka

Napredak u proizvodnji i Bebi-bum nakon II svjetskog rata doveli su do masovne proizvodnje kada su u pitanju stolice za hranjenje. Drvo ustupa mjesto metalu i plastici i više se polaže pažnje dopadljivom dizajnu. Ujedno, godinama, sa procvatom proizvodnje plastika biva sve jeftinija i dostupnija.

Starinske stolice su bile više od stolica za hranjenje beba

Antički modeli su zapravo bili multifunkcionalne stolice. Ne samo za sjedenje i jelo, ovaj namještaj po mjeri je porodicama olakšavao život. Prednosti takve stolice su bile višestruke:
1. Prenosive, lako pokretljive, zahvaljujući točkovima moglo se šetati po sobama

2. Velika sjedišta ispod kojih se nalazio dio poput ormarića za odlaganje stvari

3. Mogućnost spuštanja u ležeći položaj kako bi beba nakon obroka mogla da odmori

U Metropolskom muzeju umetnosti nalazi se primjerak stolice iz XVII vijeka, dok se u Muzeju lijepih umjetnosti u Bostonu čuva stolica iz XVIII vijeka.

Da li su i po čemu današnje stolice za hranjenje beba nadmašile svoje prethodnike?

Generalno, nema neke nove funkcionalnosti koji nudi plastična stolica za hranjenje, već je njihova prednost u lakoći održavanja materijala, kao i podesivim ramovima. Nekadašnje stolice su bile prava umjetnička djela sa rezbarenim pločama, i svaka je bila originalna. Sam dizajn djeci ne predstavlja ništa, koliko porodici, te su unikati uvijek dobrodošli kao rješenje. Uz sve to, ako je bila složenija stolica, to je roditeljima bila praktičnija za upotrebu.

Međutim, starinske stolice nisu u svim zemljama bile dobro rješenje. Kod nas se nerijetko mogla vidjeti slika gdje tata, baka ili neko treći drže bebu u naručju dok je mama hrani. Možda nekada je ovo bilo i moguće, jer se živjelo u zajednici, pa se rijetko, pogotovo na selu, samo majka brinula o detetu. Uvijek su tu bile još neke ruke da pomognu da se dijete izvede na put. Život u gradu i osamostaljivanje porodica doveo je do potrebe da beba ima svoju stolicu, baš onakvu kakvu danas srijećemo.

Starinski stil je ponovo u modi!

Svjetski odnos prema plastici se u ovom trenutku ne može izmjeniti. Iako plastične stolice za hranjenje beba nisu jednokratak proizvod, one nisu ni idealan materijal za izradu u modernom dobu. Današnji Milenijalci kada postanu roditelji favorizovaće proizvode od prirodnih i kvalitetnih materijala, pretežno bambus i drvo.

Znamo da starinske stolice za hranjenje beba i u današnje vrijeme privlače roditelje koji imaju novca i prostora da ih priušte. Neki će se odlučiti za unikatno rješenje po sopstvenom dizajnu.

Teško je predvidjeti kakva je budućnost stolica za hranjenje beba. Možda će neko stvoriti i vrhunski dizajn koji će se uz pomoć 3D štampača štampati kod kuće. Kako god, činjenica je da osnovni prioriteti koje stolica za hranjenje beba treba da zadovolji neće biti izmijenjeni.