Roditelji, maknite djecu sa uređaja!

Sasvim mala djeca, tek prohodala i još u pelenama, drže u jednoj ruci flašicu s mlijekom, a prstićem druge ruke prebiraju po tabletu koji su im roditelji postavili na stočić ispred sjedišta u avionu ili automobilu…

Roditelji, maknite djecu sa uređaja!

Djeca odmalena okupirana tabletima...

Ovaj prizor sve češće može da se vidi, pogotovo u vrijeme ljetnjih putovanja. Francuski pedijatri i psiholozi, međutim, podigli su uzbunu i poručili da stavljanje sasvim male, predškolske djece pred ekrane predstavlja opasnost za njihovo mentalno zdravlje. Ljekari koji svakodnevno rade sa djecom predškolskog uzrasta tvrde da ima indikacija da ostavljanje djeteta pred taktilnim ekranom koji upija cjelokupnu njegovu pažnju i potpuno ga izoluje od okoline, izaziva brojne poremećaje funkcionisanja mozga. Roditelje treba da brine to što je dijete mirno i ne “smeta” im, kažu stručnjaci.

Neki ljekari čak tvrde da su uočili vezu između jedne vrste autističnog sindroma kod djece koja provode vrijeme pred ekranima i igricama navodno prilagođenim njihovom uzrastu. Uslijedila je polemika jer ima pedijatara koji su reagovali tvrdeći da za vezu između autizma i ekrana kod mališana nema dokaza. Svi su, međutim, saglasni da gledanje u ekran kod djece predškolskog uzrasta izaziva brojne neurološke poremećaje navedene u pismu javnosti i objavljenom u pariskom “Mondu” sa potpisima stotinak ljekara i pedijatara.

Alarmantni podaci

Francuski stručnjaci izašli su u javnost sa alarmantnim podacima o vezi između poremećaja sličnih autizmu kod djece i boravka pred ekranima raznih aparata. Još 2009. godine Francuska uprava za javno zdravlje objavila je preporuku da djeca mlađa od tri godine ne treba da borave pred ekranima bilo koje vrste. Francuska akademija je 2013. godine objavila studiju koja je još na snazi i koja se našla na meti teških kritika. Ova studija, naime, tvrdi da su taktilni tableti korisni za razvoj čula i motorike. Udruženje francuskih pedijatara nije išlo mnogo dalje objavljujući mišljenje prema kojem “tablet ne treba da bude najvažniji prije treće godine”. Ljekari kao Mišel Desmurže i Eduar Getaz i njihovi istomišljenici sada tvrde da je za zdrav razvoj deteta potrebno da do šeste godine ne borave ni pred kakvom vrstom ekrana.

Netačne dijagnoze

“Pametni” telefoni i tableti danas su sve češće predmet koji, poput flašice s mlijekom, služi roditeljima da smire bebu. Postoje čak modeli tableta koji su, navodno, posebno pravljeni za djecu mlađu od četiri godine. Uz to, roditelji su manje prisutni u razvoju malog djeteta, budući da su i sami okrenuti ka svom ekranu.

Jedan od potpisnika, francuska ljekarka dr An Liz Dikanda, u martu je uzbunila javnost postavivši na internetu video-snimak u kojem govori o vezi između ekrana i smetnji autističnog tipa. Ona navodi primjer dečaka Sofijana koji je sa tri godine pošao u obdanište i odmah izazvao uzbunu među vaspitačicama. Urlao je, ponavljao besmisleno posljednju riječ koju je čuo i razbijao igračke drugoj djeci. Nije mogao da ostane miran ni sekund, ljudima oko sebe se nije obraćao, već ih je samo mirisao, a bio je zainteresovan samo za brojeve i slova. Ispostavilo se da je od prvog dana pred TV ekranom, da su mu roditelji kupili prvi tablet kad je imao samo 18 mjeseci, da živi u numeričkom svijetu i da loše spava i budi roditelje vrišteći. Dr Dikanda mu je prepisala ukidanje ekrana i poboljšanje je bilo spektakularno! Sofijan je sada dječak koji se igra, dobro spava i razgovara.

Mobilni za smirenje

Skoro polovina ispitanih francuskih roditelja rekla je da svojoj djeci, mlađoj od tri godine, daju mobilni telefon da se smire. Više od polovine mališana mlađih od tri godine provedu bar pola sata nedjeljno pred interaktivnim ekranom.

Sve češće može da se čuje da je broj autistične djece eksplodirao, da je sve više “hiperaktivne” djece koja moraju da uzimaju ljekove da se smire!

Dr Dikanda je upozorila da ova djeca često dobijaju dijagnozu “autizam”, iako nisu zaista bolesna od te bolesti.
– Pokazalo se da je dovoljno ukinuti višečasovno buljenje u ekran, jer djeca koja imaju velike teškoće često pred ekranom provode između šest i 12 sati dnevno – rekla je dr Dikanda.

Veliku uzbunu u francuskoj javnosti izazvao je i tekst u pariskom “Mondu” koji započinje na sljedeći način:

“Mi, stručnjaci koji radimo u oblasti dječjeg zdravstva, želimo da upozorimo javnost na opasne posljedice masovnog i preranog izlaganja beba i male djece pred svim vrstama ekrana: pred pametnim telefonima, tabletima, kompjuterima, televizorom i konzolama za igru”. Potpisnici ovog teksta su ljekari, psiholozi i ortofonisti (stručnjaci za govor), a svi oni upozoravaju da se i dalje potavljaju dijagnoze autističnog poremećaja kod djece, a da se pri tom ne ispituje da li dijete i roditelji provode i koliko provode vremena ispred nekog ekrana.

– Pažnja djece je potpuno usmjerena na ekran, ili je ekran taj koji ga stalno prekida. U takvim uslovima roditelji i djeca ne razmjenjuju poglede dovoljno i ne mogu da izgrade svoj odnos – piše u tekstu francuskih stručnjaka.

Oni upozoravaju da kod djeteta zbog toga mozak ne može normalno da se razvija, jer je zaustavljeno istraživanje predmeta koji ga okružuju. Zbog ekrana koji mu “upija” pažnju, dijete je prinuđeno da odustane od svog istraživanja i ispitivanja okoline, što je dovoljno da dođe do kašnjenja u razvoju govora i opšteg razvoja djeteta.

Djeca koja zbog obuzetosti ekranima ne progovore kako treba ni do četvrte godine obično ne reaguju kada ih neko zove po imenu. Ne mogu da gledaju u osobu koja im se obraća niti u predmet koji im se pokazuje, već mogu samo da gledaju u ekran tableta. Ne mogu da komuniciraju sa okolinom, ni sa drugom djecom.

Loš san šteti mozgu

– Umjesto toga, ona udaraju i hoće da omirišu drugu osobu. Posebno burne reakcije nastaju kada neko hoće da im uzme ili zatvori tablet. Kada razgovaramo s roditeljima te djece, shvatimo da ekran zauzima ključno mjesto u životu te porodice – pišu stručnjaci.

Zbog čega je uticaj ekrana na djecu tako strašan? Francuski ljekari pozivaju se na istraživanje Amerikanca Edvarda Tronika koji je pokazao da slični poremećaji nastaju kod bebe kojoj se pokazuje lutka sa licem bez izraza (“mrtvo lice”) umjesto lica majke. Dijete koje gleda u ekran umjesto u majku ne može da razmjenjuje pogled s njom, da identifikuje njen glas i njene pokrete, ne može da stekne svijest o sebi niti da razvije govor. Linda Pagani, profesor za psihoedukaciju na univerzitetu u Montrealu, istraživala je tokom više decenija uticaj TV ekrana na djecu i došla do zaključka da oni znatno umanjuju kapacitet djece, smanjuju nihovu aktivnost u školi i sposobnost da rješavaju matematičke probleme.

Iskustva nekih zemalja

– Francuska – istraživanja su pokazala da su neurološki poremećaji i zastoj u mentalnom razvoju djece ravnomjerno raspoređeni u svim slojevima društva i svim kulturama u francuskom društvu. Ista pojava registrovana je u drugim zemljama i kontinentima, a svima je zajednički imenitelj dijete i roditelji pred ekranom, što ih onemogućava da izgrade međusobne veze i unutrašnje strukturiranje djeteta.

– Njemačka – u toku je kampanja u okviru koje se, kao vid prevencije, roditelji pozivaju u jaslice kako bi gledali bebu

– Tajvan – roditelji mogu da budu osuđeni na globu od 1.400 evra ukoliko ostave pred ekranom dete mlađe od dve godine.

Časopis “Sajantifik riport” objavio je istraživanje stručnjaka sa Londonskog univerziteta koja su pokazala da izlaganje taktilnom ekranu kod djece uzrasta od šest do 36 mjeseci izaziva smanjenje kvaliteta sna. Samim tim šteta se nanosi formiranju mozga i neuronskih veza koje se izgrađuju u snu dok dijete spava.

I dok se stručnjaci i političari premišljaju, u Silikonskoj dolini direktor Gugla i njegovi milioneri ne kriju da svojoj djeci ne dozvoljavaju pristup ekranima! Malima je od skupih tableta i ostale potrošačke droge milion puta korisnije da dodirnu pravo jagnje, da bosi hodaju po pravoj travi, čuju šuštanje lišća, pjevca kako kukuriče i magarca koji njače. Da bi se to shvatilo možda i nije neophodno biti veliki stručnjak i doktor nauka. Potreban je samo zdrav razum koji su mnogi izgubili u potrošačkom društvu.

Prevencija u četiri koraka

Psiholog Sabin Diflo objavila program prevencije u “četiri koraka”: ne uključuje se ekran ujutru, ni za vrijeme obroka, ni u dječjoj sobi, ni prije spavanja. Diflo je sa još devet ljekara i psihologa objavila tekst upozorenja u pariskom “Mondu”, poslije čega su zdravstvene vlasti pristale da pokrenu kampanju na državnom nivou. Svim ljekarima i pedijatrima biće poslata direktiva da prilikom pregleda djece postave pitanje o ekranima u kući. Stručnjaci računaju da će to pomoći roditeljima da budu svjesniji opasnosti koje nosi izlaganje male djece ekranima.

Vesti on line

O NAMA

Portal namijenjen ženama i svima koji žele da saznaju više o ženama. Mi smo tu, ne samo za modernu i savremenu ženu, nego i za one koje se ne osjećaju tako. Tu smo za majke, domaćice, poslovne žene, mlade i one u najboljim godinama. Svakodnevno spremamo za svakoga po nešto. Hvala vam što nas pratite ;)

PRATITE NAS NA

© 2011 zenasamja.me. Sva prava zadržana.