Noćno mokrenje i osjećanja mališana

Piše : Helena Rosandić, psihoterapeut-mr kliničke psihologije

Potpuno je uobičajeno da se djete koje ima problem sa noćnim umorkaravnjem osjeća zbog toga postiđeno, tužno, zabrinuto. To je problem o kome se najčešće ćuti jer nije lako podijeliti ga. Nerijetko dijete kod roditelja nailazi na osudu i kritiku.Sve te okolnosti utiču na njegovo emocionalno i psihološko funkcionisanje.

Noćno mokrenje i osjećanja mališana

Neki roditelji, koji su inače vrlo brižni i pažljivi u vaspitavanju djece, mogu reagovati na sasvim neprimjeren način kada je u pitanju odnos prema noćnom mokrenju. Možemo čuti kako roditelj djete kažnjava zbog mokre posteljine, sprovodeći razne represivne mjere, koristeći podsmjeh uz rečenice poput: „Piškiš kao beba, sram te bilo, stidi se“, postavljajući nerazumne zahtjeve poput: „ Budi koncentrisan tokom noći, ne upadaj u dubok san“, no neki od roditelja primjenjuju i fizičku kaznu, zabranjivanje vanškolskih aktivnosti, druženje sa vršnjacima, itd. Jasno vam je da ovi postupci nisu nimalo pedagoški i motivišući, već ih možemo okarakterisati kao zlostavljajući od strane roditelja prema djetetu.

Ana, devetogodišnja djevočica, je došla na tretman zajedno sa mamom Oliverom. Problem zbog koga se javljaju je noćno mokrenje. Saopštavaju da su sve probale. Ana odaje utisak vesele i jako komunikativne djevojčice, što i mama potvrđuje. Pitaju se kako da riješe problem. Ani je, kada ustane i vidi šta se dogodilo tokom noći, mnogo teško i svaki put kaže da to nikada više neće ponoviti, ali to se često dešava, naročito u periodu školske godine.

Nije kod sve djece isto. Bez obzira na to što imaju isti problem s noćnim mokrenjem, sasvim je normalno što različita djeca različito misle o toj situaciji, isto tako se i različito osjećaju. Neki od njih su uznemireni, nesrećni i nesigurni, dok su druga djeca skroz opuštena. To je povezano sa djetetovim temperamentom i njegovim induvidualnim karakteristikama.

Djetetova reakcija na noćno mokrenje prvenstveno zavisi od roditeljske reakcije. Ukoliko roditelj preferira kažnjavajuće mjere zbog noćnog mokrenja, takve postupke posmatramo kao vid negativnog potkrepljenja od strane roditelja. Nerijetko roditelji šalju poruke djetetu po tipu: „Stidi se toliko veliko dijete pa piški u krevetu“, optužuju ga, manifestuju ljutnju, nekada tugu i uznemirenost, što kod djeteta izaziva loša osjećanja, često osjećanje stida. Na ovaj način roditelji utiču na smanjenje samopouzdanja kod svog mališana što proizvodi još veću količinu stida i na taj način upadaju u začarani krug gdje roditeljska reakcija negativno utiče na stanje noćnog mokrenja. Ovakvo stanje na duže staze može kod djeteta izazvati uznemirenost, potištenost, sklonost povlačenju i tugu.

Takvo stanje kod djece produkuje mišljenje da „nisu kao ostali“, što im narušava cijelokupni socijani razvoj. Noćno mokrenje postaje lična tajna koju čuvaju kako vršnjaci ne bi saznali za nju. Čuvajući tajnu udaljavaju se od svojih vršnjaka, izbjegavaju da spavaju van kuće, vanškolske izlete, rekreativnu nastavu itd. Izbjegavanje vršnjačkih aktivnosti sa sobom povlači izmišljanje opravdanja koja čak i neki roditelji opravdavaju. Tim potkrepljivanjem negovorenja istine roditelji djetetu šalju poruku da je noćno mokrenje sramota, neprihvatljivo i da ga treba kriti. Jasno vam je ako se ovakav stav podržan od strane roditelja ustali, takva djeca u odraslom dobu mogu razviti probleme u svom psihološkom funkcionisanju. Dakle, poruka koju na ovom mjestu hoću da vam pošaljem jeste da je neophodno da roditelji znaju da je afirmacija istine na prvom mjestu i mnogo je važnija za budući život djeteta od činjenice da dijete trenutno ima stanje noćnog mokrenja.

Roditelji nekada dođu da zatraže pomoć nakon niza neuspješnih pokušaja da zajedno sa djetetom problem riješe. Dijete nakon početnih neuspjeha pokazuje znake nesaradljivosti, manifestujuči opoziciono raspoloženje za nove pokušaje. To je razumljiva reakcija jer pokušava da izbjegne nova poniženja koja ga čekaju u novom razgovoru sa još jednim strancem, suočavajući se sa ponovnim teškim emocijama svojih roditelja. Ovakva reakcija nastaje i iz straha od novog neuspjeha koje za sobom povlači još jedno razočarenje.

Ako bismo pokušali da damo odgovor šta je dobro da roditelj u takvom kontekstu učini za svoje dijete, možda bi najefikasnije bilo savjetovati im da pokušaju da mu pošalju poruku po tipu: „Znam da to nije tvoja greška“. Kada je dijete tokom dužeg vremena opterećeno i izloženo lošim osjećanjima zbog neriješenog problema noćnog umokravanja, roditelji svojim pozitivnim stavom, podrškom, strpljenjem i saosjećajnošću grade za njega sigurno mjesto.  Na ovaj način se problemu pristupa realistično tako da djeca imaju veći stepen entuzijazma u procesu liječenja.

Važno je ne činiti ništa što bi moglo da postidi vašeg mališana. Nikako ne kažnjavati. U toku započete savjetodavne pomoći harmonizujte svoje porodične odnose. Budite istrajni i strpljivi u sprovođenju tretmana. Ponekad je potreban duži vremenski period za izlečenje.

Helena Rosandić
Helena Rosandić
Psihoterapeut - mr kliničke psihologije

Psihološki centar ABC

+382 68 741-923

Ostale Helenine tekstove možete vidjeti ovdje http://www.zenasamja.me/specijali/helena-rosandic

O NAMA

Portal namijenjen ženama i svima koji žele da saznaju više o ženama. Mi smo tu, ne samo za modernu i savremenu ženu, nego i za one koje se ne osjećaju tako. Tu smo za majke, domaćice, poslovne žene, mlade i one u najboljim godinama. Svakodnevno spremamo za svakoga po nešto. Hvala vam što nas pratite ;)

PRATITE NAS NA

© 2011 zenasamja.me. Sva prava zadržana.